Sara Belec profesorica je ekonomske grupe predmeta u Strukovnoj školi u Vukovaru od rujna 2015. Radila je prvo kao zamjena, a zatim je zaposlena na neodređeno, ali nepuno radno vrijeme sa sedam nastavnih sati tjedno. Predavala je u nastavi na hrvatskom jeziku. Koncem travnja škola ju je angažirala i kao profesoricu politike i gospodarstva u nastavi srpskoga jezika zbog smrti tamošnje kolegice. Tri tjedna je poučavala đake u srpskim razredima, kako kaže, “bez ikakvih problema s djecom i roditeljima”, a onda joj je anonimna prijava “navukla” prosvjetnu inspekciju na vrat. Što u prijavi piše, ona ne zna, no pretpostavlja kako se u pitanje dovodi “ili poznavanje srpskog jezika ili nacionalnost”. Zabranjen joj je, na koncu, rad u nastavi politike na srpskome. Sara to, pak, smatra diskriminacijom.
I škola uložila žalbu
– Kako sam zaposlena na neodređeno, dužnost je ravnatelja bila da svom zaposleniku nadopunjuje satnicu pa je tih 11 sati ponudio meni. Ispunjavam sve uvjete, diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu u Osijeku te paralelno i pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu te vladam srpskim jezikom i ćiriličnim pismom – započinje 27-godišnja Sara, rođena Vukovarka. Iznenadila se, dodaje, kako su je dobro prihvatili u razredu pa ju je šokirala prijava, navodno, roditelja učenika trećeg razreda. Viša prosvjetna inspektorica stigla je u školu 12. svibnja, u petak, i pregledavala dokumentaciju, a već idućeg utorka u školu je dostavljena zabrana rada Sari Belec u nastavi politike i gospodarstva u srpskim odjeljenjima.
“Imenovanoj nastavnici ravnatelj može prema potrebi škole dopunjavati satnicu do pune norme samo u nastavi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu jer je po natječaju za te poslove primljena. Ravnatelj je trebao slobodne sate ponuditi zaposlenicima koji su primljeni temeljem natječaja za poslove nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu”, stava je inspektorica. S takvim tumačenjem ne slaže se prozvana profesorica, a ni ravnatelj Vladimir Matić, odnosno škola jer je i, kao i Sara, i ona uložila žalbu.
– I u hrvatskim razredima predaju profesori srpske nacionalnosti, možda im nekada i izleti koja riječ na srpskome, ali nikada se nitko nije žalio. S obzirom na to da ispunjavam sve uvjete natječaja, moja nacionalnost ne bi smjela biti prepreka, kao što nije ni njima. I što je najvažnije, djeca se ne bune jer, uostalom, oni se svi zajedno druže, odrastaju i razumiju se. Iz ovog primjera učenici pak mogu izvući zaključak da je podijeljenost i isključivost jedino prihvaćeno stanje u našoj zajednici – rezimira naša sugovornica.
Čeka se ministarstvo
Istodobno kad i spomenuto rješenje, na Sarin sat stigao je inspektor zadužen za manjinska pitanja. Pisala je pred njim i test iz poznavanja srpskoga jezika, a te rezultate i njegov sud još čeka.
Ravnatelj Matić nije mogao ništa komentirati jer je postupak u tijeku. Koliko nam je poznato, u Strukovnoj školi u Vukovaru najmanje petero nastavnika srpske nacionalnosti predaje u hrvatskim odjeljenjima. Isto tako, nekoliko Hrvata otprije predaje u nastavi na srpskome. Riječ je mahom o strukovnim predmetima.
Nije to, kažu nam u školi, ništa neobično, tako je praktički od povratka “i nitko nikada nije pravio probleme oko toga”. Tražili smo i od resornog ministarstva komentar, ali i prikaz prakse u Hrvatskoj u sličnim situacijama, no još čekamo odgovor.