Konačno otkrivena namjena tajanstvene zgrade usred Varaždina

Zgrada Žitnice, tajanstveni srednjovjekovni objekt smješten u kompleksu Starog grada u Varaždinu, koji je u srijedu na večer otvoren javnosti, u vrijeme grofova Celjskih uopće nije služila za skladištenje žita! Pokazali su to, kako doznajemo, prvi rezultati istraživanja provedenog u tom objektu koji je nedavno preuzeo Gradski muzej Varaždin.

U njemu je Državni arhiv 66 godina držao dio svoje vrijedne povijesne građe, koja je tijekom ljeta preseljena u bivšu vojarnu u Optujskoj ulici, pa su se napokon stvorili uvjeti za konzervatorsko-restauratorska i arheološka istraživanja koja nikad nisu bila provedena. Stari grad je kao nizinska utvrda iz 15. stoljeća građen u vrijeme grofova Celjskih. Dosad se smatralo da je prema naredbi Ulrika Celjskog uređena i zgrada žitnice za potrebe stanovnika tvrđave koju su napadali Turci, no istraživanja ukazuju na to da se taj objekt zapravo koristio kao obrambeni zid.

- Možda kasnije to i jest bila žitnica, ali u vrijeme grofova Celjskih sigurno nije. Teško da bi se žito i druge vrijednosti čuvali u takvom objektu - kaže ravnatelj Gradskog muzeja Miran Bojanić Morandini. Ovo otkriće mijenja i planove Gradskog muzeja o budućem korištenju zgrade. Odustaje se od preuređenja u izložbeni prostor za dio muzejskog etnografskog fundusa, kako se do neki dan planiralo. Prizemlje će se vjerojatno prenamijeniti u multimedijalnu dvoranu ili nešto slično. No, to je samo jedna od ideja, trebat će pričekati konačne rezulate istraživanja i iskapanja koje će se obaviti 2017. godine i raditi po naputcima konzervatora.

Puno toga nerazjašnjeno

- U svakom slučaju presretni smo što smo u dobili jedan takav biser srednjovjekovne arhitekture koja Varaždinu, poharanom požarom u 18. stoljeću, nedostaje. Pravo je čudo što imamo objekt u središtu grada o kojem gotovo ništa ne znamo - ističe ravnatelj. Varaždin je u 16. stoljeću bio glavna oružarna cijele ondašnje Slavonske krajine. Daria Škarpa Dubreta iz Odsjeka za konzervatorska istraživanja i dokumentiranje nepokretne baštine u Hrvatskom restauratorskom zavodu, kaže da je još puno toga nerazjašnjeno jer je obavljen tek prvi arhitektonski snimak, te da će se više znati u travnju iduće godine. Zasad se zna da je dio objekta u 16. stoljeću prilagođen ratovanju vatrenim oružjem, na što ukazuju strelnice pronađene u unutrašnjosti.

- Sljedeći sloj je iz 18. stoljeća kad su se počeli otvarati prozori jer više nije bilo ratnih opasnosti - otkriva Škarpa Dubreta. Značajnijih građevinskih intervencija bilo je i 1935. godine, kad su u istočnom dijelu postavljene dvije armiranobetonske ploče, međukatne konstrukcije i sagrađeno stubište. Posljednja intervencija u prostor dogodila se 80-godina prošlog stoljeća. Konzervatorima posao otežava to što se u tim radovima koristilo puno cementa koji je trebalo skinuti sa zidova.