Stolar iz Slavonije našao posao u Irskoj
Uistinu sam zadovoljan, kako uvjetima, tako i plaćom. Šef nikada nije povisio ton na mene, a o svemu se lako dogovorimo. I jedini sam stranac, radim s još devet Iraca, priča 38-godišnji Boris Turalija iz Petrijevaca kod Osijeka
Stolar Boris Turalija spakirao je kovčege i lani pred Uskrs odletio za irski Carlow, gradić sedamdeset kilometara udaljen od Dublina. Teška srca ostavio je suprugu i dvije kćerkice u Petrijevcima kod Osijeka. Nije znao što ga čeka, a još manje koliko će ostati. Raščistio je tako i sam sa sobom – pokušat će, a krene li po zlu, sjest će na avion i vratiti se kući. Triput je, u međuvremenu, promijenio poslodavca. U tvrtki za koju danas radi, dakle četvrtoj po redu, na raspolaganju mu je službeni automobil, a od Nove godine čeka ga promaknuće.
- Uistinu sam zadovoljan, kako uvjetima, tako i plaćom. Šef nikada nije povisio ton na mene, a o svemu se lako dogovorimo. I jedini sam stranac, radim s još devet Iraca – započinje 38-godišnji Boris. Angažiran je na izradi kuhinja, a uskoro će biti zadužen za dizajn, odnosno prodaju. Sigurnost i stabilnost glavni su mu motivi za ostanak jer u svojoj Slavoniji dugo prije odlaska nije mogao računati na redovite prihode. Slavonci nemaju ni za kruh, a kamoli za nove kuhinje i namještaj.
- Glavna razlika je to što u Irskoj, ukratko, možeš, ako želiš. Dakle, možeš više zarađivati, možeš napredovati, promijeniti radno mjesto, imaš stvarno puno prilika, pogotovo ako si stručan i iskusan u svom poslu. I to je sasvim normalno – ističe naš sugovornik.
Od stana do radnog mjesta dijele ga dvije minute vožnje. Četiri stotine eura izdvaja za sobu i režije. Kuće su preskupe, od 1500 eura pa naviše, a njemu je ionako, rezimira, dovoljna soba, a usto može koristiti i kuhinju i ostalo.
U Dublinu do daljnjega
Druži se s nekoliko Hrvata koje je upoznao u Irskoj.
-Kamo god krenem, sretnem nekoga našega. Skoknuo sam nedavno na par minuta do trgovine i sreo jednog Osječanina i jednog Zadranina – prikazuje on. U Irskoj se, kaže, osjeća ugodno.
- Nisam imao nikakvih neugodnosti s domaćim stanovnicima. Svjestan si uvijek da si stranac, ali mene su prihvatili, svakodnevno sam s njima, radim svoj posao i nemam nikakvih neugodnosti. A problematičnih ljudi ima svugdje, neovisno o zemlji – navodi.
Kući će za Božić, obitelj mu je nedavno bila prvi put u posjetu, a on sam često dolazi doma – bio je već devet puta u godinu i pol.
- Ostane li mi ovako kao sada, što se posla i života u Dublinu tiče, bit ću ovdje do daljnjega. A dokad, teško mi je prognozirati – zaključuje Boris.
