Nino Koškanac iz Belišća dvije godine živi u Dublinu

'Danima sam u Irskoj slao životopise, a onda sam se zaposlio u središtu Googlea'

Vijesti
Nino Koškanac Fotografija: Privatna arhiva
Nino Koškanac (34) u Dublin je stigao prije dvije godine, a u Irsku je doveo i suprugu i dvojicu prijatelja

Nino Koškanac iz Belišća te se jeseni vratio sa sezonskog posla na Jadranu u svoju Slavoniju, gdje ga je, najvjerojatnije, čekalo "sjedenje" na birou. No, dosta mu je bilo, kaže, čekanja da se u našoj zemlji nešto promijeni. Spakirao je kovčege i odletio je u Dublin u studenome 2014. Stigao je u Irsku sam, a točno dvije godine kasnije, tamo ima novi dom, ali i hrpu prijatelja, i to svojih "starih", koje je upravo on povukao za sobom u inozemstvo.

- Kada sam se ustabilio, doveo sam svoju suprugu i dvoje prijatelja, pomogao sam im sa smještajem u mom bivšem stanu i s informacijama za posao. Došli su kasnije i rođak i prijateljica, i njih sam za početak smjestio kod sebe i pomogao im da nađu posao - započinje 34-godišnji Nino.

A kada je on sam prvi put kročio na irsko tlo, lutao je danima gradom i slao životopise. Radio je u početku preko agencija, povremeno u skladištima. Na internetu je zatim našao oglas za posao u restoranu Compass grupe i tako je, zapravo, počela njegova pustolovina. Riječ je, naime, o talijanskom restoranu u "svemirskom" središtu Googlea u Dublinu. Kuha se tamo za zaposlenike Googlea, kojih je oko 4000, a tretira ih se, ukratko, kao skupe goste. Radio je kao "kitchen porter" – servirao hranu, prao suđe, slagao namirnice u kuhinji. Da bude zanimljivije, po struci je vodoinstalater i instalater solarnih sustava.

Pripremali su vrhunsku hranu, s dekoracijama "kao u nekom dobrom hotelu". Inače, u Googleovu europskom sjedištu rade, poznato je, ljudi iz više od 65 zemalja, a po mnogima, posao je to iz snova. U golemim je zgradama pet restorana i 42 male kuhinje, a u stankama "pune baterije" uz biljar, videoigre, wellness i fitness.

Nino Koškanac

Hrvatski grafiti na zidovima

Nino je kruh u restoranu zarađivao godinu i deset mjeseci, a prije dva tjedna zaposlio se u Lidlu, kao "customer asistant".

- Punimo police, frižidere, kasnije ću biti i na blagajni, u pekari, dakle radit ću sve što je vezano za trgovinu. Novi sam pa učim, ali važno je da se može napredovati na više pozicija – ističe naš sugovornik. Prvo mu je prebivalište bilo hostel Avlon, mjesec i pol, a promijenio je od tada dvije adrese.

-Stanujem danas u velikoj kući, s pet stanara jer su stanarine u Dublinu dosta visoke – dodaje.

U slobodno vrijeme druži se sprijateljima, u krugu svoga doma, ili obilazi Irsku, Dublin i, smješka se, neizostavne pubove. Hrvati tamo, poznato mu je, drže trgovinu i restoran. Na prisutnost naših, domaćih ljudi podsjeti ga, kaže, i poneki grafit na zidovima.

- Nisam nikad požalio što sam otišao, ni neću, jedno je to novo, lijepo iskustvo. Plan za vraćanje u domovinu još ne znam, ali još skoro neću natrag, sigurno. Nemam povoda za to dok naša lijepa zemlja ne procvjeta jer ovdje imam sređeniji život, pristojno možemo živjeti i priuštiti si puno stvari koje nismo mogli u Hrvatskoj, poput dobrog i dovoljno plaćenog posla, putovanja i ostalih normalnih stvari u životu. Znatno je više izbora – zaključuje Nino.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje