IZLOŽBA POLICIJE

Ne znamo je li naš Dali ‘lažnjak’

Vijesti
Izložba krivotvorina u Varaždinu Fotografija: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL Pogledajte galeriju
U varaždinskoj palači Herzer postavljena je izložba “Ljepota lažnog sjaja” iza koje stoji Muzej policije. Željko Jamičić kaže da jedva čeka da im dođe i jedan “Picasso”

Kirin, Džamonja, Murtić, Berber, Popovac, Lipovac, Pulitika, Stančić, Generalić... Potpisi svih tih umjetnika mogu se pronaći na slikama i skulpturama izloženima u palači Herzer na Franjevačkom trgu u Varaždinu. Bila bi to veličanstvena izložba s jakim imenima likovne scene da nije riječ o – krivotvorinama. Falsifikati u varaždinskom Gradskom muzeju izloženi su namjerno, a iza projekta “Ljepota lažnog sjaja” stoji – policija. Točnije, MUP-ov Muzej policije.

 

– U Varaždinu smo izložili 45 predmeta, od čega 41 sliku i četiri skulpture, uz još nešto posuđenih izložaka. Ideja za stvaranje takve zbirke nastala je još 2002. ili 2003., kad mi je od ruku došao novinski članak o sličnoj izložbi koju je u to vrijeme napravila talijanska policija. To mi je bio poticaj, a sustavno prikupljanje izložaka – pazite, to nisu umjetnine, ali jesu muzejski predmeti – počelo je 2009., kad je jedan danas bivši djelatnik MUP-a i stručnjak u svom poslu u ime Službe organiziranog kriminaliteta iz Uprave za kriminalističku policiju pokrenuo inicijativu se po okončanju sudskih postupaka takvi predmeti više ne uništavaju, već da se dodjeljuju Muzeju policije. Išlo se s tim prijedlogom prema sudovima preko državnih odvjetništava – objašnjava ravnatelj Muzeja policije Željko Jamičić.

Kriva boja na slici
Zahvaljujući razumijevanju općinskih sudova, počela se polako stvarati neobična zbirka koja danas broji 70-ak predmeta. S veseljem, kaže, čeka da se Muzeju dostavi i jedan “Picasso”, no o njemu još ne smije govoriti jer sudski postupak nije okončan.

– Uvijek su zanimljivi oni izlošci iza kojih postoji neka pozadina, ili kako mi to kažemo, muzejska priča. Izdvojio bih slike Ferde Kovačevića “Vrbe na Savi” na kojoj je navedeno da je naslikana 1916., a boja kojom je slikana pojavila se na tržištu tek sredinom dvadesetih. Slika potpisana imenom Vladimira Kirina “Portal sv. Marka” na kojoj je platno pričvršćeno za okvir metalnim klamericama, dok je slikar koristio isključivo čavliće jer klamerice u njegovo vrijeme nisu postojale. Zatim, imamo dvije skulpture pripisane Dušanu Džamonji “MSG-XVII 2”, popularno zvane kifle, kojima je prodavač u javnim oglasima osjetno spuštao cijenu i tako postao sumnjiv. Izdvojio bih i uramljenu sliku “Selo” pripisanu Ivanu Lackoviću Croati koja je zapravo lijepo uramljena slika iz kalendara... – nabraja Jamičić. Postoje, naravno, i kvalitetnije krivotvorine pa je tako sliku “Apstrakcija” s imenom slikara Ede Murtića razotkrilo tek grafološko vještačenje potpisa. Policija se u prvom redu bavi pronalaskom ukradenih umjetnina, a otkrivanje krivotvorina u drugom je planu.

Mašta radi svašta
Tek kad neki kupac nakon kupnje posumnja u to da je slika original, poziva se policija koja oduzima krivotvoreni rad i pokreće postupak utvrđivanja izvornosti. Pritom im pomaže sam autor originala ili, ako on više nije živ, blizak član obitelji ili vrstan poznavatelj slikarova opusa. Izvornost se može utvrditi i raznim metodama vještačenja boja, platna i potpisa. Na kraju dolazi prekršajni postupak koji policija pokreće protiv osobe koja je krivotvorinu pustila na tržište. Jamičić izdvaja slučaj pozlaćene reljef-slike “Isus na križu”, potpisane imenom Salvadora Dalija, za koju još nema potvrde da je riječ o krivotvorini.

– Na granici je oduzeta dvojici Talijana koji nisu imali nikakvu izvoznu dokumentaciju od nadležnog hrvatskog tijela. Platili su kaznu, nisu se žalili i predmet je dostavljen nama u Muzej policije. Pisao sam Muzeju Dalija u Španjolsku i poslao im nekoliko fotografija, ali su ljubazno odgovorili da ne daju mišljenja na temelju fotografija. I tako, mašta radi svašta! – dodaje Jamičić, koji je po zvanju policijski savjetnik, ali i viši muzejski kustos. U policiji radi više od 20 godina i voli umjetnost pa rado odlazi na izložbe i obilazi muzeje.

– Divim se umjetnicima na mašti, kreativnosti, ideji i izvedbi. Nekad sam volio samo slikare realiste, a danas me privlače slikari apstraktnih motiva. Sviđaju mi se slike impresionista, a osobno mi je najdraži slikar Vincent van Gogh, što zbog slika, što zbog života i njegove povezanosti s mlađim bratom – otkriva. Od hrvatskih slikara sviđaju mu se radovi Vaska Lipovca, Vasilija Jordana i Ivana Rabuzina, a ugodno je, kaže, iznenađen najnovijim izložbom apstrakcija slikara Damira Sokića, koji je s njim surađivao na pripremi prve izložbe “Ljepota lažnog sjaja” u Zagrebu. Cilj je izložbi, prije svega, edukacija.

– Ovo je izložba o prijevarama naivnih kupaca u kojima su se prevaranti poslužili imenima poznatih umjetnika – kaže Jamičić.