Izbornik
Naslovnica Vijesti Hrvatska
Varaždinski župnik Mijo Horvat:

'Ni o najgorem čovjeku ne smijem ništa loše reći'

Vlč. Mijo Horvat, dobitnik nagrade za životno djelo Grada Varaždina
Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL
Vlč. Mijo Horvat (75), župnik varaždinske Župe sv. Fabijana i Sebastijana, danas će na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dobiti nagradu za životno djelo za zasluge u pastoralnom djelovanju i pružanju duhovne pomoći

– Imao sam sreću što sam od osnutka župe tu u ovom kvartu. Prvi sam stigao i ostao do dan danas, pa vjernici i ne znaju za boljega – smije se vlč. Mijo Horvat (75), župnik varaždinske Župe sv. Fabijana i Sebastijana, koji će danas na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dobiti nagradu za životno djelo za zasluge u pastoralnom djelovanju i pružanju duhovne pomoći. Kad je 1979. poslan da osnuje novu župu, tamo je bila samo mala crkvica u Optujskoj ulici, pokraj kasarne JNA.

– Nisam se bojao izazova jer sam vjerovao u ljude. Ako netko vjeruje u Boga, mora i u čovjeka. Sagradili smo novu crkvu Dobroga Pastira i žao mi je danas što nismo istovremeno blizu nje počeli graditi i župni dvor. Bilo bi lakše vjernicima, da me ne moraju tražiti jer je crkva dislocirana od župnog dvora – kaže vlč. Horvat, kojeg župljani od milja nazivaju velečasni Miškec.

Cijene to što nije vezan uz materijalna dobra, a energiju troši na pastoralni rad. Uvijek je dobre volje, pristupačan i rado pomaže. I voli šalu.

U službi se ostaje što dulje

– Ljudi ponekad očekuju previše od svećenika. Svećenik je osoba koja strši i njegovo je djelovanje transparentno. Svećenik o ljudima govori i kad se rastaje od njih na posljednjem ispraćaju. Jedan stariji franjevac mi je rekao da ni o najgorem čovjeku ne smijem ništa loše reći jer Bog o njemu zna i puno dobroga, a ne smiješ ni previše lijepo govoriti, jer ljudi o njemu znaju i ponešto lošega, pa će zamjeriti – prepričava. Rođen je u međimurskom selu Palinovcu, a za svećenika je zaređen 1966. Sad čeka umirovljenje. Zamolbu je biskupu već poslao. No, svećenika je sve manje, pa se u službi ostaje što je dulje moguće.

– Razlog je sve manje djece. Imate prosječno po dvoje djece u obitelji, pa ako je jedan dečko, pitaju se tko će nastaviti obiteljsko ime? Od nas se traži jedinstveni stil života. Trebaš pripadati svim obiteljima. Ispričat ću vam jednu šalu. Mladi svećenik piše biskupu i moli ga da ga makne iz župe jer su se neke žene zaljubile u njega. A biskup mu kaže: “Pa i poslao sam te zato da se žene zaljube u tebe, i svi muškarci, i sva djeca. No, kad se ti zaljubiš u nekoga, obvezno mi javi pa ću te odmah zamijeniti” – kaže vlč. Mijo.