Splićanka Marina K. sa suprugom odselila iz Hrvatske
"Imala sam sedam dogovora za razgovor kada dođem u Irsku, a dva posla za koja sam obavila razgovor skypeom, odmah sam dobila i odabrala bolji. U Hrvatskoj sam uspijevala naći samo honorarne angažmane", priča Splićanka
Ona je pedagoginja i profesorica talijanskog jezika. Iako niti jedna niti druga struka nije pretjerano suficitarna, u svom je Splitu uspijevala naći tek povremene i honorarne poslove. Suprug joj je tehničar za mehatroniku, radio je u proizvodnji i logistici. Jedva su, kažu, preživljavali financijski, a nisu vidjeli bolju budućnost za njezinu struku, kao ni za buduću djecu. Marini je 25 godina, suprugu 27. "Presjekli" su u svojim glavama i odlučili odseliti u Irsku. Ona je još iz Hrvatske našla posao u tamošnjoj školi.
- Stvarno se ne možemo, za sada, požaliti, dapače, u totalnom smo šoku! Ne možemo vjerovati kako se stvari ekspresno rješavaju jedna za drugom – započinje Marina, ne skrivajući smiješak. Kriju se iza toga ipak, navodi, upornost i trud. Slala je dosta molbi na natječaje, pa onih otvorenih, internetom je odrađivala razgovore s potencijalnim poslodavcima.
- Imala sam sedam dogovora za razgovor kada dođem u Irsku, a dva posla za koja sam obavila razgovor skypeom odmah sam dobila i odabrala bolji – priča.
Najvažnije je, ističe, dobro se informirati o svemu, što više čitati i istraživati.
- Došli smo dosta pripremljeni – nastavlja.
Poslodavci za poželjeti
Iznajmili su sobu preko Homestaya od jedne irske obitelji koja im je, kaže naša sugovornica, u svemu pomagala. Plaćali su u početku stanodavcima i večeru, 15 eura za oboje, dok nisu unajmili svoju kuću.
Poslodavci su joj i posao, opisuje, "za poželiti".
- Zaposlena sam u školi kao "program coordinator". Šefovi su predivni, a radim kao učiteljica s djecom prije i poslije nastave, odnosno privatnu uslugu u državnoj školi – navodi.
Suprug joj je prošle srijede dobio dva posla, isti dan, pa je morao odlučiti koji će prihvatiti. Dan kasnije, uselili su i u svoju iznajmljenu kućicu.
- I sve je to u devet dana ostvareno! - naglašava.
Prijevoz je, po njoj, problem "broj 1", a morali su uzeti "rent a car" jer bez automobila, pogotovo izvan Dublina, ruke su im vezane. No, to je dosta skupo.
- Za početak, jako se teško snaći bez 2000 eura po glavi. Za stan ili kuću odmah se ostavlja 2000 eura, mjesečni najam i polog u jednakom iznosu. Hrana u dućanima, primjerice u Lidlu, skoro je jeftinija nego kod nas, Penny's za odjeću je odličan, imaju jeans za šest eura – savjetuje ona. Soba se u Kildareu, inače, može naći za 400-injak eura, a u Dublinu se najamnina penje do 700 ili 800 eura.
- Irci su divni prema nama, jako ljubazan i brižan narod. Po meni, isplati se doći probati jer može biti odlično kad se stvari poslože – zaključuje ona.
