OPG iz Sedlarice kod Pitomače
Mariju i Ana-Mariji Čajkulić dodijeljeno je 12,6 milijuna kuna potpore, novac će iskoristiti za modernizaciju i razvoj povrtlarske proizvodnje
S diplomom i titulom inženjera elektrotehnike, Mario Čajkulić nije morao sjediti na birou, našao je nakon fakulteta posao u struci i radio godinu dana. No, ubrzo su mu "radno mjesto" postala polja i plastenici na kojima je povrće sadio još 70-ih godina njegov otac. Mario i supruga Ana-Marija, inženjerka agronomije, proizvode u svom OPG-u danas 600 do 800 tona povrća na godinu, uzgajaju i žitarice, a obrađuju 60-ak hektara zemlje. Žive i rade u Sedlarici kod Pitomače.
- Moj je otac imao 19 godina kada se oženio, a majka 17. Imali su dvije krave i iz ničega stvorili nešto. Jednostavno me vuklo tome poslu – započinje Mario.
Da su na dobrom putu, potvrđuje i to što im je nedavno dodijeljeno čak 12,6 milijuna kuna potpore, od čega 85 posto stiže iz EU fondova, a 15 posto su sredstva Republike Hrvatske. Novac je to za modernizaciju i razvoj povrtlarske proizvodnje. Pokriveno je tako 90 posto ukupno prihvatljivih troškova.
- Investicija će iznositi 14,9 milijuna kuna. Postavit ćemo tri nova plastenika, kupiti hladnjaču, traktor, kamion, viličar, frezu gredičarku, plug, drljaču – nabraja naš sugovornik.
U dva će nova plastenika, koja će se protezati na ukupno 2,3 hektra, uzgajati povrće, a za proizvodnju rasade će izgraditi plastenik od 0,13 hektara. Povrće im već od ranije "stasa" na 5,5 hektara plastenika i na 15-ak vanjskih hektara.
Prva će im prispjeti, za četiri-pet tjedana, salata i otvoriti sezonu u kojoj će, svaka u svije vrijeme, izrastati i blitva, špinat, paprika, patlidžan, rajčica, tikvica, krastavci, kupus, luk, pa i lubenica.
- Izvezli smo lani 50-ak tona paprike u Sloveniju, a većinu našeg povrća odvozimo u Zagreb, preko veletrgovaca. Nešto se, prodaje i u trgovačkim lancima – navodi.
Upravo s paprikama u poljoprivredu se 70-ih otisnuo njegov otac Vladimir, bavili su se i duhanom te stočarstvom, no to su s vremenom izbacili. Bili su se, kao i mnogi, prisiljeni zaduživati.
- Moja je filozofija bila da kredit bude najviše 30 do 40 posto prometa jer u poljoprivredi postoje ekstremno dobre i ekstremno loše godine. A jedna loša godina može vas ubiti – rezimira on.
Nije mogao naći sezonce
Posao s paprikom lani je, dodaje, podbacio, seljacima je naštetio uvoz jeftinije, ponajprije srbijanske i albanske paprike.
- Bacim 20 do 30 posto robe svake godine. Stotinu tona mladog luka smo zaorali lani i 50.000 komada salate. Da im je cijena samo kunu i pol, to je 260.000 kuna koje sam izgubio -iznosi on računicu. Slično je bilo s kupusom, bilo ga je dosta, odsvakud, kupci su ga se zasitili, njihov je usto, priča Čajkulić, malo kasnije prispio, na red su već stigli krastavci i kupus više nitko nije kupovao.
- Baš smo na vjetrometini! Znam da ne možemo zabraniti uvoz, ali nedostaje nam svijesti da se kupuje domaće. No, puno toga još treba promijeniti – ističe, dodajući kako i "i kod nas, naravno, ima razlike u cijeni i kvaliteti, kao i vani". Jedan poznati trgovački lanac u Austriji se, uspoređuje on, drži pravila da prvo kupuje austrijsku, pa njemačku, zatim europsku robu i na kraju robu iz ostatka svijeta, i to zato što to kupci tako traže.
– Građani nemaju novaca pa kupuju jeftinije, ali to je kratkoročno dobro za njih, a dugoročno nije dobro za nikoga. Ne moraju jesti moju robu, ali neka bude hrvatska – poručuje Mario.
Četiri su radnika zaposlena u OPG-u Čajkulić iz Sedlarice, a još je 20 do 25 sezonaca. Intenzivnije se radi od konca ožujka pa sve do studenoga.
- Sezonci su nam uglavnom poznati, stalni. Trebao sam lani desetak sezonaca, nisam im mogao naći – navodi on zanimljiv paradoks. Radi se dosta, ali se, kaže on, i pristojno zaradi.
