Na prvoj aukciji konja prodan tek jedan pastuh iz đakovečke ergele

Alojzije Zdravčević brižno grli svoju Munju, umiruje je i pruža joj jabuku.

Krotka kobila žvače voćku na njegovu dlanu, kao i toliko puta ranije u svojih šest godina. Oždrijebljena je u Alojzijevoj štali, on ju je i othranio. Pomalo zbunjena u gužvi, lipicanka Munja u subotu ujutro nije ni slutila da bi se uskoro mogla rastati od svoga vlasnika.

– Jedino mi je ona ostala, a sad i nju prodajem. I ne pitajte kako mi je... – teška će srca Alojzije iz Beketinaca. Zatekli smo ih na đakovačkoj ergeli, na prvoj aukciji konja, i to uopće u Hrvatskoj.

Konji su u dvorište Alojzijeve obitelji ušli davne 1937. Prvoga je konja on sam dobio s 12 godina, a na leđima mu je, inače, šest desetljeća života. Njegovi su sinovi peta generacija uzgajivača ovih plemenitih životinja.

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

– I u jeku rata u našoj su štali bila dva lipicanca. Velika je to ljubav pa, kad mi konj ode iz dvorišta, knedla me stišće u grlu – nostalgično kaže naš sugovornik. Najviše ih je imao šest, no ni prodajom Munje neće se isprazniti njegove štale. S bijelih, planira se “prebaciti” na uzgoj crnih lipicanaca. Za svoju ljubimicu on traži početne 22.000 kuna. Nekada je, pak, za ždrijebe mogao dobiti pet tisuća eura, no prošla su ta vremena.

Sumještanin mu Petar Zdravčević pred potencijalnim je kupcima prošetao jučer svoju 13-godišnju Elzu. Uzgajivač je tek pet godina.

– Elza mi je oždrijebila dva ždrebeta, mogla bi se još ždrijebiti, no nisam je puštao jer je teško prodati mladunčad. Tržište je zasićeno, a to su lipicanci, nisu za meso – dodaje Petar, kojega doma čekaju još tri konja.

Promocija ergele

Devet je pastuha i dvije kobile, redom lipicanci, ponuđeno na prvoj aukcijskoj prodaji. Devet ih je u vlasništvu same ergele, a dva su “vanjska”. Najmlađemu su tri godine i tri mjeseca, a najstarijemu 13 godina. Početne cijene većinom su bile od 1200 do 2300 eura. Ideja za aukciju rođena je, pak, prije dosta godina. Naši susjedi Mađari, usporedbe radi, izbrojili su ih već 16 na svome tlu. U nas su tek pojedini vlasnici u svojim štalama pokušavali prodati pokoje grlo.

– Želimo pokrenuti organiziranu prodaju konja na jednome mjestu, u jednome danu u godini. Potaknut ćemo tako uspavano tržište i oduprijeti se recesiji koja je uništila prodaju – započinje Nidal Korabi, ravnatelj Državne ergele Đakovo i Lipik. Računaju na cijelo hrvatsko, ali i na tržište Mađarske, Srbije i BiH. Sama ergela, pak, proda 20 do 30 konja na godinu, i to uglavnom putem interneta.

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

– Uzgajamo konje i pokušavamo proizvesti što kvalitetniji genski materijal, ne gomilamo ih jer bismo ih začas nakupili 300. Zadržavamo se na 150 do 160 grla, a prodajemo ona koja nam ne trebaju – objašnjava ravnatelj.

Kriza je, pak, oborila cijene.

– S recesijom se dosta grla našlo na tržištu jer konji su luksuz. Usto, Slavonija je žarište lipicanaca pa je i ponuda zato velika. Sve to diktira cijenu – navodi naš sugovornik.

U krugu đakovačke ergele je i relativno nova, najveća zatvorena jahaonica u zemlji, široka gotovo 47 i dugačka 75 metara. Aukcije su, stoga, zamišljene i kao promocija ergele.

Cijenjeni brend

– Želimo da jahaonica koristi i vlasnicima konja, a da naša ergela postane konjički centar Hrvatske – ističe Korabi.

Đakovačka je ergela, inače, nedavno proslavila 510. rođendan. A ta je tradicija i te kako na cijeni.

– I u svijetu je đakovački konj brend, čim je slovo “đ” na butu, sve je riješeno – kaže Mata Kaluđer iz slavonskobrodskog kraja, potencijalni kupac. Vlasnik je on i poljoprivredno-turističkog gospodarstva, kojim trčkara 12 grla.

– Lako je kupiti konja, ali teško je naći čuvara jer traži 365 dana brige. Čim ujutro uđe u štalu, mora u sekundi znati je li netko od njih bolestan, događa li se što – nastavlja on. Sve su zahtjevniji i kupci. – Mladi su to ljudi koji žele odmah voziti Ferrari – zaključuje Kaluđer.

Prodan je, pak, tek jedan konj, mladi ergelin pastuh za 6500 kuna, što je bila i početna cijena. Dogodila se, pak, i manja nezgoda, radnika ergele srušio je konj i prešao preko njega odgurnuvši ga glavom. No, nesretni se zaposlenik uspio odmah podići pa nije ozlijeđen