Izbornik
Naslovnica Županije Osječko-baranjska
Zgrada stara 85 godina

U školi padaju lusteri, iskaču osigurači, a kroz kotlovnicu ulaze miševi

Srednja škola Donji Miholjac
1/18
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Još 2008. pokrenuta je priča o gradnji nove zgrade, većina novca izvukla bi se iz fondova EU, no napravljena je dokumentacija i tu je stalo

Luster je pao nedavno baš nasred ravnateljeva ureda, a otpadaju lusteri i na školskim hodnicima jer nad glavama đaka i profesora nije strop, već loša štukatura. Kroz kotlovnicu im ulaze miševi. Popucale su im, u jeku zime, cijevi sustava grijanja. Zidovi su išarani pukotinama, otpada žbuka, a čim se kroči u učionice, zapuhne nesnosan miris vlage. Bojenje više ne pomaže pa zidove obljepljuju stiroporom. Stolarija nije mijenjana otkako je prvi put postavljena – 1932.

Zgrada Srednje škole Donji Miholjac “starica” je od 85 godina, a radni uvjeti u njoj uvjerljivo su najlošiji u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji. Nadograđivana je 1963., no te “novije” radionice zapravo su prenamijenjene staje.

– Osjećate vlagu? Strašno je, brinemo se za zdravlje! – pozdravlja nas profesor Alen Štefan otvarajući klimave prozore zbog kojih je zimi, dodaje, jako hladno. Popravljano je samo krovište, zgrada nikada nije dubinski renovirana, ne zna se čak ni je li to više uopće moguće.

– Još 2008. delegacija iz Županije utvrdila je kako je donji dio zgrade pojela vlaga, jer je ukopana u zemlju, i da stepenište previše vibrira pa je odlučeno da se gradi nova škola. Stajala bi 48 milijuna kuna, izvuklo bi se 85 posto novca iz fondova EU, a 15 posto pokrila bi Županija. Uloženo je milijun eura u dokumentaciju, gradilište je otvoreno u veljači 2015. u školskom dvorištu. Srušena su stabla i sportski tereni i od tada se nije dogodilo ništa – kaže ravnatelj Nenad Perić. Nisu sagrađeni čak ni temelji, samo je poravnat teren, na kojem danas raste trava. Iako su bili na indikativnoj listi, nisu stigli aplicirati ni na fondove EU jer nadležno ministarstvo nikada nije raspisalo odgovarajući natječaj. A da je bilo po planu, u novu školu uselili bi se 2019.

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Strahuju za sigurnost djece

– Roditelji me stišću, ogorčeni su i mještani koji su ostali bez sportskih terena. Strahujemo za sigurnost djece. Savjetovano nam je, opet, da ne ulažemo u zgradu što ne možemo ponijeti sa sobom jer je predviđena za rušenje – očajan je ravnatelj.

Popravljati više i ne mogu “jer se sve urušava”.

– Najgore mi je kada pozovem majstora za kanalizaciju, a on kaže: “Ne mogu ja tu ništa”. Krov je salonit, dakle onaj najgori. Uz prometnicu smo, kada kamion prođe, cijela zgrada se trese – opisuje. A za krpanje je zadužen jedan čovjek, domar Slavko Magušić. Kada se zapošljavao, nije ni slutio koliko ga posla čeka.

– Instalacije su za plakati, izbijaju osigurači, pola škole nedavno je ostalo bez struje – kaže domar. Zgrada je izgledala derutno, prisjeća se, još 1981. kada je on bio đak. – Tjelesni smo imali na hodniku u podrumu, evo baš pred kotlovnicom u kojoj sam danas smješten – pokazuje nam.

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Lavovski posao

Đaka broje 330 u 19 odjeljenja, što je čak 160 njih manje nego prije samo tri godine. Manje je djece, mnogi se i iseljavaju, a neke odbijaju, uvjeren je on, i uvjeti u školi. Profesora je 46, a djelatnika ukupno 55. Svi oni, i đaci i zaposlenici, odrađuju lavovski posao.

– Na sedam državnih natjecanja sudjelujemo ove godine. Naš je tamburaški orkestar jedini u županiji. Uvodimo stalno nova zanimanja, lani smo tako upisali 14 đaka za vrlo tražene CNC operatere, a od jeseni ćemo školovati i računalne tehničare u strojarstvu, u kombinaciji sa strojarskim tehničarima – otkriva Perić. Donji Miholjac proslavio je već 125 godina srednjoškolskog obrazovanja, a imali su najjaču poljoprivredno-strojarsku školu u bivšoj Jugoslaviji. Najavili su im se jučer građevinari, poslala ih je Županija da još jednom izvide stanje.

– Ispitat ćemo još jednom može li se zgradu ipak obnoviti, možda u etapama. Naša decentralizirana sredstva iznose četiri milijuna kuna godišnje za 30 škola pa, da sami gradimo školu u Miholjcu, trebalo bi nam deset godina, i to da ništa drugo ne radimo – kaže Snježana Staščik, pročelnica županijskog Upravnog odjela za prosvjetu. Oči su uprte u državu. Druga opcija je da Županija digne kredit, no tako, priznaje pročelnica, nije još nijedna škola sagrađena.