Dječja kirurgija u sisačkoj bolnici
Godišnje kroz dječji odjel OB Dr. Ivo Pedišić prođe oko 600 malih pacijenata, dok ih se u ambulantama pregleda još 3.000. Za sve njih osoblje ima jedan cilj – što ugodniji boravak u bolnici uz što manje boli
"Svaki puta kada sam bila tužna, znale su me nasmijati dobre i drage sestre”, napisala je u spomenar sisačke Dječje kirurgije Ema, dok je Kiki nekoliko stranica ranije napisao “U ovoj bolnici mi je najljepše”. Neki drugi klinci su dopisali “Uz sve moje bolove uz sestre i doktore bilo mi je ovdje lakše”, “Zahvaljujem svim sestrama koje su se brinule o meni i koje su nam dale svoju ljubav”...
Sve te izjave, a i brojne druge, od 2008. godine u bilježnice spomenare sakuplja osoblje Odjela za dječju i plastičnu kirurgiju sisačke Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić” koji će iduće godine obilježiti 50 godina djelovanja.
- Osoblje dječje kirurgije je dobri duh naše bolnice – s ponosom isitče voditelj odjela dr. med. Miroslav Petračić. Uz njega tu se i specijalistice dr. Mateja Marčec i dr. Ana Veljača te medicinske sestre Jasenka Dubravčić, Marica Stojaković, Ljubica Domitrović, Vera Šalić, Marina Čolić, Nataša Benčić, Paulina Medić i Daria Radić Šolić.
Godišnje kroz odjel prođe oko 600 malih pacijenata, dok ih se u ambulantama pregleda još 3.000. Za sve njih osoblje ima jedan cilj – što ugodniji boravak u bolnici uz što manje boli.
Čarobna krema protiv boli
- Koristimo našu “čarobnu kremu” EMLA da ne boli kod vađenja krvi ili stavljanja infuzije i davno prije nego ju je HZZO počeo plaćati, sami smo je kupovali u ljekarni na Dolcu i donosili. Flastere skidamo benzinom da djecu ne boli. Djeca mogu donijeti štogod žele od kuće, osim kućnih ljubimaca, a pri odlasku mogu izabrati igračku koju će od nas ponijeti kući iz našeg kreveta s igračkama – govori nam glavna medicinska sestra na Odjelu Jasenka Dubravčić.
I doista spomenar je pun pozitivnih komentara djece, crteža, pjesmica, ali i razglednica koje im djeca šalju nakon izlaska iz bolnice. U spomenaru su djeca nahvalila i kuharice, čistačice...
- Osigurali smo da uz djecu mogu biti roditelji pa čak i da ne plaćaju mogu biti cijelu noć na foteljama koje se rasklapaju. Sve samo da djeci bude lakše - dodaje Dubravčić. Male pacijente prilikom dolaska na krevetu dočeka igračka, a još jedna je na svakom stalku za infuziju. Igraonica je prepuna društvenih igara, igrački, knjiga , slikovnica, no ništa od toga ne pomaže koliko odnos sestara i liječnika prema djeci. A to djeca osjete pa u spomenar napišu: “Sestra Paulina nježno mi se smije”, “Sestra Daria ima najljepši smiješak”, “Sestra Vera nas zeza”.
