Kopnena turistička patrola Velika Gorica
Hoće li brojevi 1, 2, 3, 4, 5 te 6 i 7 donijeti Večernjakovu reporteru sreću? Doznat ćemo u petak navečer
Listić za Eurojackpot stoji prazan na stolu u kafiću “Roko” na tržnici u Velikoj Gorici. Dobitak, ravno – 677.000.000 kuna. Nula ima toliko da ih je teško izbrojiti, a kad čovjek i uspije, pohvata te nule, shvati – označavaju milijune. Dakle, trenutak je važan. Tu se ne smije promašiti. Ni broj!
– Samo hrabro. Kod mene su već izvučeni milijunski jackpotovi – kaže Robert Baković (40), čovjek kojeg cijela Gorica zna kao – Roka. Zato sam tu. Zbog Roka. U njegovu kiosku na tržnici, desetak metara od kafića, mnogi su okusili slast, uplatili listić i pogodili jackpot. Glavni zgoditak. Postali milijunaši. Dolaze iz cijele Hrvatske, neki čak neće uplatiti listić u svom gradu, recimo u Dubrovniku, nego šalju brojeve i poznanike pa oni dolaze u Veliku Goricu ne bi li to učinili na “najsretnijem kiosku u Hrvata”.
Kupio bih cijeli otok!
– Dosad je uplaćeno šest jackpotova. Najveći je bio 12,5 milijuna, pa tri tjedna kasnije 3,5 milijuna kuna. Uletio je i jedan od 2,5 milijuna, pa 1,6, pa 1,1, zatim 700.000 – nabraja ponosno Baković.
A vi?
– Najviše što sam dobio bilo je 500 kuna. Ali, ne odustajem. Imam brojeve koje igram već godinama, svaki tjedan, i čekam da vidim hoće li meni donijeti sreću ovaj kiosk koji je moj...
Listić je i dalje prazan, nema još nijedan zaokružen broj, a društvo za šankom već počinje maštati.
– Da osvojim 677 milijuna kuna, platila bih si vjenčanje – kaže konobarica Jelena pa dodaje:
– I kuću tu u Turopolju!
Na probleme su zaboravili svi, vesele im misli prolaze kroz glavu. Što bi sve mogli kupiti...
– Ja bih kupio otok! – dobacuje drugi.
– A ja neboder! – kaže treći.
Uzimamo mobitele u ruke, kalkuliramo. Bi li bilo dosta za neboder? Previše je to novca da bi čovjek, barem mi koji baratamo dvoznamenkastim iznosima, od kune do sto, napamet računao. Izgubiš se. A novca za toliko nebodera da ih čovjek može brojiti na prste ruke...
– Pa tim bi novcem mogli kupiti otprilike 800 stanova! One nebodere u Sigetu – zaključujemo.
– Da, ali tko bi po cijele dane hodao gore-dolje, naplaćivao stanarinu, uzimao rentu... Pa mjesec dana bilo bi premalo. Bio bih pod stresom! Stalno u žurbi. Bio bi – neispavan milijunaš. Što ako bi još i zaglavio u dizalu? Ili stanara nema doma pa se moraš vraćati – nalazimo negativne strane, probleme milijunaša. Ali, bez obzira na to, idem iskušati sreću. S Rokom odlazim do kioska, uplaćujem brojeve koje sam na brzinu zaokružio. Nisam komplicirao. Odlučio sam se za brojeve 1, 2, 3, 4, 5 te 6 i 7. Jednostavno. Pa što bude...
– I što kad dobijem?
– Oni koji dobiju milijune, ti se više ne javljaju. Ali, ovi s manjim zgodicima se jave. Bila je susjeda koja je osvojila 200 tisuća kuna pa donijela 200 kuna da bi počastila društvo. Jedan je čovjek ovdje iz Turopolja osvojio 50 tisuća kuna pa okrenuo rundu u kafiću. No, za dobitnike ovih vrtoglavih iznosa ne znamo. Milijunaši šute – dodaje.
Analizirali su i numerolozi ime “Roko” te zaključili kako je, s obzirom na adresu, kućni broj, ime vlasnika i ime kioska, to zaista mjesto sreće.
– Kad sam bio klinac i gledao sve te iznose, maštao sam o dobitku. Danas mi je obitelj najveća sreća. Supruga Ana, djeca Petar, Lucija, Iva. To je moj jackpot – dodaje Roko.
Dolazak tramvaja – bingo
Šećem se Goricom, a na Trgu dr. Franje Tuđmana, pokraj spomenika prvom predsjedniku, domaći govore.
– Vidi, netko je ukrao naočale s biste...
I zaista, stakala naočala na spomeniku nema.
Ali, u Gorici ima – klinaca.
– Tu je baby boom! Ima mnogo mladih parova koji imaju po troje. Neki i četvero-petero djece. Tajna je u tome što u Gorici ima vrlo malo nezaposlenih, mi smo velika spavaonica, mnogi rade u Zagrebu, a ostali pronađu posao tu u gradu. Kako imaju plaće, a život je ovdje miran i tih, sve je puno zelenila, mnogi se odlučuju širiti obitelji – kažu domaći te poentiraju:
– Nema ljepšeg nego živjeti u Gorici! Blizu smo metropole, problem s prometom je riješen, sada će se iz tri smjera moći do nas, a ne samo preko Buzina. Može se i preko Domovinskog mosta, a ide i autocesta prema Sisku. Puno je zelenila, proglašavani smo jednim od najzelenijih gradova. Sve je puno cvijeća. Jedino, veselimo se tramvaju ako se ostvari. Šuška se da bi mogao za dvije godine. E, to bi bio bingo..
