Turistička patrola Rijeka
Siemensov teleprinter prva je stvar koju je Jugoslavija dobila od tadašnje SR Njemačke na račun ratne odštete, a sada je i on u muzeju Peek and Poke
Travarica na stoliću prvo je što me dočekalo kad sam otvorio vrata muzeja “Peek and Poke”, riječkog retro muzeja kompjutora.
– U prijevodu bi “Peek and Poke” bilo “Škicni i bocni” jer kod nas se sve može gledati i dirati – govori kustos i vlasnik Sveto Nilović (45). Može se i popiti piće, primjećujem. Rijeka je grad koji teče, ali bocu i plastične čaše nisam očekivao na ulazu u muzej.
Travarica za dobrodošlicu
– Dobrodošlica je najvažnija stvar! Maloprije su u muzeju bili neki Finci, bračni par i sin, popili su pola boce! Za klince imam gusti sok – govori Nilović.
Ulaznica je 20 kuna, a toliko košta samo par loza u kafiću... Lijepa gesta, no nije ovo mjesto gdje se pije, piće je samo za opuštanje posjetitelja. Male stvari vesele. A njegov je muzej – retro veselje. Atrakcija, rijetkost u svijetu. Svi na odmoru bježimo od računala, a ovdje su od toga napravili šou.
– Otvorio sam muzej kompjutora prije vlasnika Microsofta! He-he. Naš u Rijeci bio je te 2007. četvrti u svijetu, a milijarder Paul Allen kasnije ga je otvorio. Tu sam bio brži od vlasnika Microsofta, ali nas i dalje razlikuje 18 milijardi sitnica. Dolara – smije se Nilović.
Stajemo pred jedan od 200 izloženih kompjutora, konzolu staru više od dva desetljeća. Klinci danas i ne znaju kako je to nekad izgledalo, prije doba PlayStationa, a nas starije vraća u mladost.
– Hoćemo partiju? – pita me.
Naravno, zato sam tu. Pali igru Pong. Mali zeleni joystick, kockasti, upravlja se crtom, a cilj je prevariti protivnika i gurnuti mu lopticu u gol. Neki će se sjetiti te igre s kraja 80-ih. Pravila znam, spreman sam. Krećemo, ali bolji je. Tražim revanš. Ali, opet – poraz. 0:2.
– Kad igram, nikad ne puštam, pa ni pripadnicima sedme sile – govori vlasnik tog privatnog muzeja.
Nisam igrao nekoliko desetljeća, to je razlog, uvjeravam se. Daje mi još šansu na igri Super Mario iz 1981. godine. I tu sam morao kapitulirati. 0:3. Težak poraz.
– Nisi loš, ali moraš vježbati. Imam više od tisuću igrica u muzeju, od najstarije iz 1961. i igre križić-kružić. Nisu samo retro igrice ono što je skupio. Ima tu povijesno vrijednih stvari.
– Baš ovaj Siemensov teleprinter bio je prva stvar koju je Jugoslavija dobila kao ratnu odštetu od Njemačke 1953. godine. Imam i računalo Next koje je Steve Jobs proizveo kada je otjeran iz Applea. Na takvom je 1991. pokrenut internet – kaže mi Riječanin.
To je kapitalac! Prvi internet-stroj. Radi li i danas?
– Naravno! Može i na Facebook... I ovo je zanimljivo, model Onyx, na kakvom je Steven Spielberg animirao dinosaure iz Jurskog parka. Imam i HP 9845b, na kojem je George Lucas radio prvi film Star Wars... – ponosan je na eksponate Nilović.
Čovjek je ‘muzejovlasnik’
Zove me na ulicu. Zatvara vrata te me odvodi nekoliko metara dalje do svog drugog muzeja. Drugog muzeja?! Čovjek je pun muzeja. Muzejovlasnik.
– Tako nekako. Nedavno smo otvorili i Muzej djetinjstva. Imam lutku iz 1894. godine, ali i fotografiju njezine vlasnice iz 1903. godine, trogodišnje djevojčice Svobode. Muzeju ju je donirao njezin sin – govori dok obilazimo Muzej djetinjstva.
Uz onaj zagrebački Muzej prekinutih veza, za kojim turisti luduju, i ovaj u Rijeci ima sličnu priču.
– Nisu to igračke iz podruma. Svaka ima svoju priču, povijest, sve su donirane, zna se tko su bili vlasnici. Zanimljive su i knjige Ivane Brlić Mažuranić koje nam je donirala njezina unuka, a ona ih je od bake dobila kao poklon! Moj je izložak dječji pištolj MG – govori veseli kustos i lista knjige.
Jedna je napisana na gotici.
– Radio sam u državnoj tvrtki, imao i dobru plaću, ali sam odlučio krenuti svojim putem, veseliti se. Ne bih svoj posao mijenjao ni za kakve novce! Ovo je gušt, to sam ja. Robe imam i za mali tehnički muzej, možda jednog dana...
Predlažem mu još jedan obračun na Commodoreu 64 ili 128, tu sam kao desetogodišnjak vježbao, ali već dolaze novi gosti, mora im se posvetiti...
– Drugi put kad budeš u Rijeci, bit ću spreman! – kaže Sveto. Izgubio bi, shvatio je odmah da sam na Commodoreu ozbiljan konkurent. Dobio bih ga... Ruku u vatru.
