U prostorima galerije koja nosi njegovo ime održana je komemoracija za preminulog velikog hrvatskog umjetnika Miju Kovačića. Od maestra koji je svojim kistom ovjekovječio magle Podravine i toplinu seljačkih dlanova oprostili su se članovi obitelji, prijatelji i brojni štovatelji njegova lika i djela.
Skup je počeo minutom šutnje za umjetnika čije je slikarstvo ugrađeno u temelje europske umjetnosti. Istaknuto je kako Kovačić nije bio slikar "naivnih" radosti, već "šekspirski" tragičar čiji su likovi, s rukama grubim od rada, svjedočili o svijetu koji tone u "blatu općeg potopa". Iako je proputovao cijeli svijet, od Pariza do Tokija, uvijek je isticao da nigdje nema takve ljepote kao u Podravini.
O umjetnikovu putu i dubokom tragu koji je ostavio u hrvatskoj kulturi govorili su brojni predstavnici kulturnog i društvenog života. Program je otvorila muzejska savjetnica Muzeja grada Koprivnice Draženka Jalšić Ernečić. Viša kustosica Helena Kušenić pročitala je pismo povjesničara umjetnosti Marijana Špoljara, koji se u svojem zapisu prisjetio veličine umjetnika i njegova stvaralaštva.
Koprivničko-križevački župan Tomislav Golubić podsjetio je na Kovačićevu neraskidivu vezu sa susjedima i krajem kojem je posvetio svoj životni rad. Uime Ministarstva kulture i medija te Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti prisutnima se obratila i ravnateljica Nataša Jovičić, a koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić govorio je o ponosu grada koji je desetljećima čuvao Kovačićevo umjetničko nasljeđe. Emotivnim riječima uime obitelji Kovačić od maestra se oprostio Jasminko Umičević.
Mijo Kovačić ostavio je iza sebe opus u kojem vrijeme stoji, a priroda govori jezikom koji razumiju svi ljudi svijeta. Kako je istaknuto u završnom obraćanju, maestro je sada pronašao mir u onoj istoj zemlji koja mu je godinama "šaputala" motive za njegova platna.
– Odlaskom Mije Kovačića (1935. – 2026.) hrvatska i svjetska umjetnost izgubile su posljednjeg velikog maga podravske ravnice, slikara koji nije samo preslikavao stvarnost, već je iz blata i magle Gornje Šume, izdižući se, stvorio vlastitu epsku i tragičnu mitologiju – naveli su u zakladi koja nosi njegovo ime.