Devetogodišnjaci za primjer
Učenici 3a razreda Osnovne škole Ivana Zajca iz Rijeke najljubazniji su đaci u Europi, certifikat ljubaznosti na adresu 28 đaka stigao je iz Amerike
Na zidu učionice, odmah iznad učiteljičina stola, dva su uokvirena priznanja, a oni u školskim klupama sjede s akreditacijama oko vrata. Na malim im vrpcama uz ime stoji priznanje – oni su najljubaznija djeca. I to ne samo u svojoj riječkoj Osnovnoj školi Ivana Zajca, već u cijeloj Hrvatskoj.
– Zapravo u cijeloj Europi– ispravlja nas 28 učenika 3.a razreda.
Ne treba nikakva stručnost da se u njihovu glasu prepozna ponos zbog priznanja, a ni dugi boravak u razredu da se među njima osjeti složnost. Pravi su tim ti devetogodišnjaci koji su najvažniju lekciju života čini se, već svladali. Biti ljubazan.
– Ako moraš birati između toga da budeš u pravu i da budeš ljubazan, izaberi ljubaznost – citira Petra Grofelnik citat iz knjige koji je pokrenuo događaje u razredu i zbog kojeg je Certifikat za ljubaznost stigao iz Amerike u Rijeku. Prvi put je u Hrvatskoj. Naime, put do certifikata zahtjeva stotinu ljubaznosti koje su učenici iskazali, zapisali i predstavili, a za nagradu stiže i priznanje. I dok je u Americi takav certifikat među učenicima u trendu već nekoliko godina, a sve zbog glavnog lika knjige “Čudo”, autorice R. J. Palacio, desetogodišnjeg Augusta, dječaka koji prvi put u školu kreće u petom razredu nakon što je djetinjstvo proveo u bolnici zbog deformacije lica, riječki osnovnoškolci knjigu su prvi put čitali početkom ove školske godine na satu razredne zajednice. I oduševili su se pa su odlučili – odsad će biti ljubazni jer, kako kaže učenik Ivano Magzan, nije važno kako izgledaš nego kakav si.
Naučili najvažniju lekciju
– Knjiga plavih korica koju sam posudila i pročitala krajem ljetnih praznika na mene je ostavila snažan dojam. Kupila sam je i odlučila čitati svojim učenicima. Njihovu je pozornost teško održati, ali već na prvom poglavlju “dobila” sam ih. Reagirali su izvrsno i ispravno na sve postupke likova, bilo pozitivne ili negativne – kazala je učiteljica Valentina Borščak. Na internetu je potražila nastavak knjige, a onda otkrila sve humanitarne projekte, udruge i razrede koji potiču ljubaznost.
– Poslala sam u New York naše radove. Izdavačka kuća koja je izdala roman poslala nam je certifikate, dokaz da smo razred koji promiče ljubaznost i dobrotu. Naše male ljubaznosti i dalje zapisujemo – kaže učiteljica Borščak.
Već je stotinu ljudi pročitalo spomenutu knjigu i to baš zahvaljujući učenicima 3a. Oduševljeno su dolazili kući s nastave i prepričavali sadržaj roditeljima, a onda su i oni krenuli čitati pa i zapisivati vlastite dojmove.
– Ovo je najbolja knjiga, uvijek ću je se sjećati – rekao je Luka Bartulac, a devetogodišnja Dunja Savarin kaže da je naučila kako nije važno ima li netko od djece neku deformaciju jer to ne znači da se ne možemo družiti s njima.
– Prepričao sam mami knjigu, a onda ju je i ona počela čitati. Na nekim je dijelovima čak i plakala – kazao je Filip Šušnjar.
Važne citate učenici su prepisali iz knjige i zalijepili ih na plakat da se, kažu, podsjete kako je najvažnije biti prijatelj.
Užitak čitanja
– Pamtit ćemo tu knjigu, čak i onda kad budemo jako stari – složili su se učenici Nicolas Vekić, Dorijan Matahlija, Tea Skalamera i Elena Dragoslavić i već se dogovorili – bit će prvi u kinu kada se film bude prikazivao.
A s ljubaznostima su nastavili i dalje – jedan drugome pomažu u učenju, razumijevanju gradiva, a nije im teško kada treba pomoći u potrazi za izgubljenim bilježnicama, olovkama i gumicama.
– U ovoj knjizi koja se čita u jednom dahu puno je dirljivih trenutaka i istina koje se pamte cijeli život. Bio je užitak čitati knjigu i
sudjelovati sa svim učenicima u nečemu većem od svih nas i osjetiti se dijelom jedne lijepe ljudske priče – kazala je ravnateljica Osnovne škole Ivana Zajca, Josipa Gračanin.
Bilo bi još sjajnije, kažu učenici, kada bi ova knjiga postala i dio lektire pa da je pročitaju i ostali.
