Novi sjaj povijesnog kompleksa starog grada Ozlja

Gosti koji 15. listopada budu uživali u izvedbi opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca, koju u dobrotvorne svrhe u HNK-u Zagrebu organizira Družba ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’, kupnjom ulaznice dat će prilog obnovi i uređenju kapele sv. Antuna Pustinjaka. Kapelica se nalazi unutar povijesnog kompleksa starog grada Ozlja, jednog od najljepših i povijesno najznačajnijih starih gradova u Hrvatskoj u čijoj je povijesti ispisana i povijest obitelji Zrinski i Frankopan.

– Kapelicu su u prizemlju svog doma u Ozlju uredili Petar Zrinski i supruga mu Ana Katarina za svog jedinog sina Ivana koji je preminuo nakon desetljeća tamničenja u zatvoru u Grazu. Riječ je o prekrasnoj kapelici s gotičkim elementima uređenja – kazao nam je nam je Zvonimir Gerber, pročelnik Zmajskog stola u Karlovcu, Zmaj karlovački od Šanca. Družba ‘Braće Hrvatskog zmaja’ postala je vlasnikom starog grada Ozlja i pripadajuće okolice darovnicom vlasnika Alberta Marije Lamorala, u kojoj je navedeno da se Družba brine o gradu tako da “grad sa pripadajućim zemljištem imade uvijek i za sva vremena služiti hrvatskim narodnim, kulturnim i humanitarnim svrhama”.

Potvrdili arheološki nalazi

– To je važna poslanica koje se držimo otkad je Družba preuzela stari grad i tako će biti i ubuduće – dodao je Zvonimir Gerber. U posljednjih četvrt stoljeća Družba, zahvaljujući novčanim sredstvima Ministarstva kulture i donacijama, obnavlja stari grad kako bi mu vratila stari sjaj i ponovno ga otvorila gostima i posjetiteljima koji će imati prilike uživati u povijesnom zdanju, ali i prekrasnom vidiku u kojemu je uživala i Ana Katarina Zrinski. Povijest priča, a arheološki nalazi su potvrdili, da su zidine na brežuljku iznad Kupe postojale još u 6. stoljeću, no gradnja starog grad, silne dogradnje i uređenja, počinju u 13. stoljeću kada je posjed pripadao hrvatskim knezovima i banovima Babonić.

Potkraj idućeg stoljeća posjed postaje vlasništvo knezova i hrvatskih bana Frankopana Krčkih, od kojih se Katarina, Stjepanova sestra, udala za grofa i hrvatskog bana Nikolu Šubića Zrinskog, koji je poginuo braneći Siget. Frankopani i Zrinski snažno su utjecali na hrvatsku, ali i povijest Europe. Ozalj je u posjedu obitelji ostao sve do tragične pogibije kneza i hrvatskog bana Petra Zrinskog 1671. U tom vremenu sagrađen je najljepši dio Starog grada, među ostalim i palas Zrinski, koji je poslije, stojećima nakon što je sagrađen, pretvoren u žitnicu. Taj se objekt uzdiže nad klisurom nad Kupom ispod koje danas prolazi i pruga. Palas je prije dvadesetak godina prvi obnovljen pa se sva raskoš obiteljskog života feudalaca ponovno može naslutiti. Riječ je o višekatnoj bijeloj zgradi s krovom od drvene šindre. Na zidovima po sobama u unutrašnjosti bile su freske vjerskog sadržaja, pomalo neobično, napredno za feudalce toga doba. U prizemlju je bila velika spavaonica s ostacima kamina, te predvorje i dnevni boravaka. Na zidu prostorije pronađeni su oštrim predmetima urezani natpisi na glagoljici i na latinskom jeziku iz 16. i 17. stoljeća, što je isto rijetkost u prostorijama feudalnih dvorova.

Na katu je veliko predsoblje i jedna velika dvorana koja je služila za svečanosti. Palas je sagradio još Nikola Šubić Zrinski, koji se i potpisao na natpis uklesan nad ulaznim vratima. I Petar Zrinski, od 1665. ban Kraljevine Hrvatske, stolovao je u Ozlju. Stari je grad u to vrijeme bio i mjesto gdje su nastajali zapisi obitelji koja je štovala hrvatski jezik i bili su začetnici Zrinsko-frankopanskog književno-jezičnog kruga, karakterističnog po jeziku koji je spoj čakavštine, kajkavštine i štokavštine. Osim što je u Ozlju Petar preveo na hrvatski jezik djelo brata Nikole “Adrianskoga mora Sirena” koje je objavio u Veneciji 1661., i njegova supruga Katarina napisala je svoj molitvenik “‘Putni tovaruš”, izdan isto u Veneciji godinu dana nakon suprugove knjige, zbog kojeg je postala najveća hrvatska književnica u svoje vrijeme. I Fran Krsto Frankopan pisao je pjesme, poneke možda i u dvoru nad Kupom.

Zavičajni muzej

Otkad je stari grad došao u posjed bavarskih knezova, ozaljski dvori izgledaju isto; prelaskom drvenog mosta nad provalijom, koji je još do 1821. bio pomičan, ulazi se u kompleks koji se sastoji od ulazne kule koju je izgradio Juraj IV. Zrinski i manje, glavne branič-kule, odnosno Babonić kule. Unutrašnje dvorište omeđuju tri krila; južno, istočno i sjeverno, zapravo zgrade na dva kata, te palas Zrinskih, u kojem su stanovali. U 18. stoljeću Ozalj je obnovljen i pretvoren u lijep dvorac: palas je pretvoren u žitnicu, stari je grad pregrađivan, nadozidan je drugi kat sjevernog krila i sagrađen novi barokni trakt.

– Kada smo dvorac dobili darovnicom, bio je zapušten, ali ga je Družba obnovila. U jednom je dijelu krila uređen restoran, ali i svojevrsni hotel s 40-ak soba za noćenje, a u drugom Zmajski muzej, arhiv i knjižnica. Postao je jedan od najljepših starih gradova – burgova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a od Družbe je izabran žarištem kulta Zrinsko-Frankopanskih i popularno izletište domaćih i stranih turista. No, u vremenu prekida Družbina rada od 1946. do obnove 1990. u gradu je bilo Narodno sveučilište Ozalj sa Zavičajnim muzejom i knjižnicom te restoranom. Puno je toga u to vrijeme uništeno, od kapelice do prostorija gdje su sagrađeni šankovi, lamperija. Danas je u Starom gradu samo prostor Zavičajnog muzeja, dok ostale prostorije obnavljamo. Nakon godina vanjske obnove, promijenjeno je krovište nad cijelim starim gradom, uređen palas, stolarija i fasade na dvokatnim krilima, a počinjemo i unutrašnje uređenje, ali i projekte koji će omogućiti da stari grad i sam financira svoju daljnju obnovu, pa tako i obnovu samog ulaza – kazao nam je meštar obredničar Josip degl’ Ivellio, član Meštarskog zbora. Dodaje, milijuni su uloženi u obnovu, umnogome zahvaljujući Ministarstvu kulture koje je i ove godine za ozaljski grad izdvojilo najveći iznos od 850.000 kuna. Obnovu prate konzervatori.

– Pripremamo i projekte za pomoć iz fondova EU, ali oni traže plan upravljanja i samoodrživosti. Stoga prostor treba komercijalno otvoriti, kao nekada. Do sada su se na starom gradu održavala vjenčanja i svečanosti, s tim ćemo nastaviti. Očistili smo dvije velike dvorane, napravili novu rasvjetu, a manje dvorane bit će uređene do Božića. Ti prostori idealni su za kongrese, team buildinge. Vjerujem da ćemo idućih godina urediti, kao što su članovi Družbe to imali prije stotinu godinu, i hotel ili hostel s 40-ak kreveta te restoran, kako bi Ozalj ponovno postao privlačan gostima iz cijele Hrvatske. Sva kulturna i društvena zbivanja u Ozlju, ali i događanja značajna za hrvatsku povijest ili književnost, mogu se održavati u starom gradu. On zaslužuje biti žarište kulturnog i društvenog zbivanja Hrvatske, na to nas obvezuju Zrinski i Frankopani – dodaje Josip degl’ Ivellio.