Koprivničanka Tara Knežević, učenica Gimnazije “Fran Galović”, priprema se za odlazak u SAD, gdje će kao prva Hrvatica sudjelovati na dvotjednom programom United Space School, koji američki fond FISE provodi u suradnji sa svemirskom agencijom NASA-om. Osnovna tema je osmišljavanje misije na Mars, pa će maturantica pokušati sastaviti plan kolonizacije “crvenog planeta”.
Od srpnja do kolovoza
Sudjelovat će na predavanjima uglednih znanstvenika i družiti se s astronautima. Zanimaju je fizika i astronomija, no kako bi došla do prilike da otputuje, na prijedlog obiteljskog prijatelja koji je radio u NASA-i poslala je motivacijsko pismo, prošla zahtjevne intervjue i upala među samo 50 mladih iz cijelog svijeta koji će od 22. srpnja do 6. kolovoza sudjelovati na United Space School u Houstonu. S Tarom, glazbenicom koja svira violinu i nastupa s bendom Ogenj, porazgovarali smo o aktualnostima poput iseljavanja mladih iz Hrvatske. Bi li i ona otišla da joj se pruži prilika?
– Ovisi o uvjetima u kojima bih se nalazila. Naravno da me moji mladenački, utopijski i pomalo naivni ideali tjeraju da ostanem u Hrvatskoj, ali moram biti i realna. Naravno da mi je cilj naći stalan posao s plaćom dovoljnom za život i, ono najbitnije, posao na kojem bih se osjećala dobro i sretno. Teško je odgovoriti na to pitanje jer posao nije jedini faktor. U obzir bih uzela obitelj, prijatelje, kućne ljubimce, tj. sve ono što me veže za Hrvatsku. No otvorena sam za sve opcije i ne bih potpuno isključila nijednu mogućnost – kaže.
Za model obrazovanja kaže da treba doći do promjena.
– Jako je teško boriti sa sustavom koji od nas zahtijeva da u završnom razredu gimnazije slušamo čak 17 predmeta, naučimo gradivo i paralelno učimo za maturu. Smatra se da nam za maturu nisu potrebne dodatne pripreme jer smo gradivo prošli, ali nitko ne razmišlja o tome jesmo li mi stvarno kvalitetno to gradivo i naučili. Sustav nas opterećuje, a od nas mnogo očekuju roditelji, profesori i, na kraju, mi sami. Tada dolazi do onoga što je žalosna istina ovog obrazovnog sustava, a to je popularno štrebanje. To što se za dvije godine nećemo sjećati pola toga, to je naš problem. Najlakše ću opisati stanje u kojem se nalazimo ako obrazovni sustav usporedim s videoigrom. Cilj je doći do kraja igre, proći sve razine, ali nije bitno na koji način – kaže.
Izlasci vikendom
Većina profesora trudi se pomoći, no ni njima nije lako jer se i sami bore s istim sustavom. O životu mladih u Koprivnici kaže da im se nudi mnogo mogućnosti u iskorištavanju slobodnog vremena. Bazeni, različita sportska igrališta, sportski klubovi, glazbena škola, tečaj slikanja...
– Problem nastaje kada vikendom želimo izaći van. Oni koji ne slušaju turbofolk nemaju mnogo izbora. To je zapravo oksimoron jer ako se prouči koprivnička glazbena scena, koja je dosta jaka, vidi se da postoji zanimanje za rock, punk, metal, jazz... – napominje.