Grad obitelji Gutmann
Nelly Auersperg Gutmann zatražila je reviziju presude, kojom je njezin otac Viktor Gutmann 1945. osuđen na smrt strijeljanjem zbog navodne suradnje s nacistima, a poništenje presude otvara joj mogućnost za povrat obiteljske imovine
Njihovi su tragovi na svakome koraku. Kamo god se krene po Belišću, k liječniku, na policiju ili poslati pismo, “udari” se u zgrade koje je gradila obitelj Gutmann, ujedno i osnivač toga gradića nadomak Osijeka. Posjedovali su praktički cijeli grad, sve dok im 1945. nisu oduzeli imovinu, a industrijalca Viktora Gutmanna osudili na smrt strijeljanjem u samo dva dana.
Još nisu tražili povrat imovine
Potomka bogate židovske obitelji proglasili su krivim za suradnju s – okupatorima. Nevjerojatna priča oživjela je proljetos, kada je Županijski sud u Zagrebu poništio spornu presudu iz studenoga 1945. Reviziju presude lani u siječnju zatražila je Viktorova 89-godišnja kći Nelly Auersperg Gutmann, ugledna kanadska znanstvenica. Nasljednica za sada nije zatražila povrat nikakve imovine, no poništenje presude koja je i bila temelj za konfiskaciju, teoretski, otvara joj tu mogućnost. A u obiteljskom vlasništvu bila je čak 131 nekretnina u belišćanskom kraju, s više od 750 stambenih jedinica! Na tom su popisu i današnje zgrade policijske postaje Belišće, Doma zdravlja, pošte, muzeja, Turističke zajednice... Sagradili su, zanimljivo je, i svih 180 današnjih gradskih stanova. No, bez obzira na to, u eventualne zahtjeve za povrat imovine u gradskoj se upravi “ne žele miješati”.
– Ispravljena je nepravda i skinuta je ljaga s obiteljskog imena, to je najvažnije. S ljudske strane, izuzetno nam je drago što se barunica za to izborila. Potvrđeno je kako je pravda spora, ali dostižna. Nikada nam Nelly nije ništa tajila, presudu nam je poslala još u svibnju, čim ju je i sama dobila. Sa žarom je još ranije govorila koliko želi doživjeti da joj otac bude rehabilitiran – kaže gradonačelnik Dinko Burić. Zanimljivo je kako su vlasti slične scenarije očekivale još početkom 90-ih. Primjerice, kada je 1992. privatiziran kombinat Belišće, ostavljeno je 20.000 dionica baš za slučaj da netko jednom odluči tražiti imovinu oduzetu mu u komunističkom režimu. Povrat imovine, općenito, kompleksna je priča.
– Dugačke su to procedure, a i gleda se koliko je u tu imovinu uloženo u međuvremenu – navodi Burić. Znamenita palača Gutmann uništena je u Domovinskom ratu, ostali su samo goli zidovi, a u obnovu je dosad utrošeno osam milijuna kuna.
Barunica Nelly Auersperg Gutmann prvi je put nakon očeve smrti u Belišće kročila 1986., i to inkognito, iz straha. Samo se prošetala ulicama svoga djetinjstva nekoliko sati, u društvu supruga, ne javivši se nikome. Najavila je pak posjet 2003. godine, kada su ju službeno primili i u gradskoj upravi. Svratila je od tada u još nekoliko navrata, posljednji puta baš proljetos, a svaki je put njezini sugrađani srdačno dočekaju. Kada joj je otac strijeljan, bilo joj je samo 17 godina. Viktor Gutmann uhićen je u nedjelju, sljedeći dan obitelj mu je uspjela naći odvjetnika, no s njim je razgovarao samo sat vremena prije suđenja. Proces je počeo u utorak i završio u srijedu. Svi su bili u šoku i nevjerici, mislili su najprije da je sve samo farsa s ciljem oduzimanja imovine. No osuđen je na smrtnu kaznu strijeljanjem, trajni gubitak političkih i građanskih prava, kao i na konfiskaciju cjelokupne imovine. Proglašen je krivim zbog privredne suradnje s NDH, odnosno da se kao bivši suvlasnik obiteljske tvornice stavio u službu okupatora, ali i da je pomagao oružane intervencije za masovna ubijanja Jugoslavena. Takvu je presudu, iz studenog 1945., potvrdio Vrhovni sud, a imućni industrijalac pogubljen je 17. veljače 1946. Kći Nelly odselila se u Kanadu, gdje je ova doktorica medicine karijeru svjetskoga glasa izgradila istražujući ginekološke karcinome. Doktorirala je na biologiji stanica i glavninu radnog vijeka provela na sveučilištu. Ustanovljena je i nagrada koja nosi njezino ime, a dodjeljuje se za uspješne istraživačke radove na tom polju. Nikada nije zaboravila rodni kraj, a san joj je bio – skinuti mrlju s očeva i obiteljskog imena.
Zaštićeni spomenici
Građevine koje su sazidali svjedoče i danas o moći i utjecaju njezine obitelji. Četiri stambene zgrade u srcu Belišća, tzv. zelene kuće, zaštićene su kao spomenici industrijske arhitekture.
– Gutmannovi su 1901. postali najvećim veleposjednicima od Novske do Zemuna, imanja su im se protezala na 35.023 hektara. Zapošljavali su gotovo 6000 radnika u svojim tvornicama u Belišću i šumama oko Voćina i Orahovice. Imali su pilanu, tvornicu tanina, bačvi, parketa, suhe destilacije – nabraja Milan Salajić, dobar poznavatelj ostavštine Gutmannovih i autor knjige “Staro Belišće”. Usporedbe radi, danas je zaposleno oko 2500 građana Belišća.
Salajić nas vodi popularnom “Pekmez-ulicom”, kojom se nižu kuće s karakterističnim klanderima, drvenim stubištima, a u njima su živjeli radnici. Činovnici su pak imali svoj društveni dom, srušen 1966. godine.
– Sve su to bile kvalitetne građevine za ono doba. Pojedina su im zdanja projektirali poznati arhitekti, graditelji Beča – nastavlja.
Znamenita je i Gutmannova industrijska pruga. Kada je utemeljena 1884., ta je privatna željeznica tada zaista ispisivala povijest. Povezivala je Belišće sa Slatinom, Orahovicom, Voćinom, gdje su pod Papukom bila brojna šumska radilišta. Karta te pruge, kao i veliki portreti Gutmannovih, među kojima je i Viktor, vise danas na zidu belišćanskog muzeja. A jedan cijeli zid prekrilo je njihovo razgranato obiteljsko stablo.
Gutmannovi su imali i vlastelinstva u Orahovici i Voćinu, a njih, poznato je našem sugovorniku, još od ranije potražuje američki potomak Ladislava Gutmanna, poginulog 1933. u Beču. Kao protestantski svećenik taj je nasljednik bio suradnik Martina Luthera Kinga te borac protiv rata u Vijetnamu.
A Nelly Auersperg i rođakinja joj tužili su svojedobno, kaže Salajić, državu Austriju jer je 2005. prodala dvije slike koje su bile njihove, i to kao tada najskuplje na svijetu.
– Država Austrija izgubila je spor i morala je ta dva portreta autora Gustava Klimta vratiti, a onda ih je newyorški kozmetički magnat otkupio za svoju galeriju za čak 180 milijuna dolara – govori Salajić. Zbog svega nitko u Belišću ne vjeruje da je Viktorovoj kćeri u interesu novac, nego joj je na prvom mjestu bilo ispravljanje nepravde. Zavrzlame s vlasništvom nad nekretninama Grad Belišće već je iskusio, kada je prije pet godina kombinat Belišće prodan Duropacku, a Austrijanci su, uz tvornički pogon, dobili i – belišćanski stadion, bazene, kazalište, muzej, kino, kajak klub, pa čak zgradu Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Čak su i sami Austrijanci, prisjeća se gradonačelnik, bili u šoku kad su shvatili što su sve dobili u paketu. Naime, kada se valpovačka općina 1993. dijelila na četiri nove, među njima i belišćansku, vrijedne nekretnine nisu upisane na novu jedinicu lokalne samouprave, nego na kombinat.
– Kad se Duropacku prodavao kombinat, trebalo ih je prebaciti na grad jer su ih građani i plaćali. No to nije učinjeno. Radilo se o sedam nekretnina i jednom zemljištu, vrijednosti 30 milijuna kuna. Nismo se mogli javljati ni na natječaje jer ništa nije bilo naše. Beč nam je zaista izašao u susret i prodao nam ih natrag za četiri milijuna kuna – kaže gradonačelnik Burić. Nisu morali dizati ni kredit, Duropack je pristao na obročnu otplatu, pa od siječnja 2014. izdvajamo za to 74.000 kuna mjesečno. I tako još dvije godine.
