Gradski muzej Sisak od prošlog tjedna ima opremljenu konzervatorsko – restauratorsku radionicu arheoloških predmeta, poglavito metala. U nju je uloženo 170.000 kuna, a uz Ministarstvo kulture, Grad i Županiju pomogla je i zaklada International Trust for Croatian Monument iz Londona osnivačice i povjerenice Lady Jadranka Njerš Beresford-Peirse.
- Ovime podižemo djelatnost Gradskog muzeja Sisak na puno višu razinu nego do sada. Omogućava nam sada kvalitetniju brigu o predmetima koji se u njemu nalaze. Ujedno donosi uštedu kod obnove predmeta jer se oni više ne trebaju slati u druge institucije. Otvara nam se i mogućnost dodatne zarade na restauraciji predmeta koji se nalaze izvan muzeja što je još jedan vid prihoda za našu instituciju - kaže ravnatelj Gradskog muzeja Sisak Vlatko Čakširan istaknuvši kako će se sada smanjiti i količina predmeta koji su do sada bili na čekanju za restauraciju zbog nedostatka potrebne opreme.
Sve je počelo krajem 2015. kada Gradski muzej Sisak po prvi puta osniva konzervatorsko - restauratorsku radionicu s ciljem dodatnog poboljšanja brige za muzejske predmete. Tada je, zahvaljujući Gradu Sisku, zaposlen restaurator Neven Peko, specijalist za restauraciju metala.
Skupi i dugotrajni postupci
- Konzervacija-restauracija je vrlo kompliciran postupak koji zahtjeva puno vremena, koncentracije, znanja ali i financijskih sredstava. Kada govorimo o metalu, koji je moja osnovna specijalnost, moramo napraviti razliku između arheoloških i ostalih metala. Arheološki metali pred konzervatora - restauratora stavljaju posebnu problematiku zbog vrsta oštećenja koja na njima nastaju zbog izrazito dugih perioda provedenih u zemljanim ili podvodnim ukopima - kaže nam Peko. Uz to što su takvi postupci skupi, oni su i vremenski dugotrajni jer se prije čišćenja metal mora osloboditi od topivih mineralnih soli.
- To se radi u posebnim kupeljima u kojima se mora održavati konstantna temperatura od 50 stupnjeva i cirkulacija otopine za odsoljavanje. Ovaj proces ovisno o količini topivih soli i veličini predmeta može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nakon toga pristupa se uklanjanju naslaga korozije do izvorne poršine predmeta te se predmet po potrebi konsolidira, sastavlja od više fragmenata, rekostruira i potom zaštićuje. Ovaj drugi dio procesa ovisno o veličini i složenosti predmeta također može trajati mjesecima. Na svu sreću, nisu svi predmeti toliko komplicirani pa je neke moguće obraditi i u samo nekoliko dana - dodaje Peko.
Njega sada čeka u novoj radionici nepresušan posao kako zbog goleme količine postojećeg arheološkog materijala, tako i zbog novog materijala koji kontinuirano pristiže sa arheoloških istraživanja u cijeloj Sisačko-moslavačkoj županiji. Radionica će se, najavljuju u Muzeju, opremiti i za obradu drugih vrsta predmeta od različitih materijala.