Rastu im prihodi
Prihodi Brodogradilišta u posljednjih pet godina stalno rastu, čak 98 posto prometa ostvaruje se iz inozemstva, a kostrenski škver je na 25. mjestu među najboljim hrvatskim izvoznicima
U Brodogradilištu Viktor Lenac, jednom od najvećih u djelatnosti remonta, preinaka i offshora na Sredozemlju, u četvrtak navečer svečano je obilježena 120. obljetnica njegova osnutka i rada.
Izaslanik predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, Heri Bezić s riječkog Ekonomskog fakulteta rekao je da je ta obljetnica značajna za cijelu Hrvatsku te da treba zahvaliti svima koji su sudjelovali u stvaranju i radu toga brodogradilišta. Ono je izraslo u svjetsko i respektabilno brodogradilište, rekao je naglasivši da je hrvatska brodogradnja infrastrukturom ravnopravna sa svjetskom. Heri Bezić istaknuo je da je važno u brod, kao izvozni proizvod, ugraditi što više domaćih proizvoda, budući da to jača nacionalno gospodarstvo.
Predsjednik Uprave Brodogradilišta Viktor Lenac Aljoša Pavelin kazao je da su tvrtke s takvom tradicijom rijetke te je čestitao i pulskom Uljaniku, koji ove godine obilježava 160 godina postojanja. Pavelin je naveo da prihodi Brodogradilišta u posljednjih pet godina stalno rastu, da se čak 98 posto prihoda ostvaruje iz inozemstva te da je kostrenski škver na 25. mjestu među najboljim hrvatskim izvoznicima. Sada u Brodogradilištu radi 485 stalnih radnika i još toliko kooperanata, a cilj je škveru vratiti stari sjaj, rekeo je Pavelin. Istaknuo je da je potrebno zadržati mlade i vratiti stručnjake koji su već otišli u inozemstvo.
Ime po narodnom heroju
Kostrensko brodogradilište, osnovano 1896. godine, danas raspolaže s tri doka, od kojih jedan može primiti brodove do 160.000 tona nosivosti, ima više od 1000 metara veza, 7 obalnih dizalica, gradilište za offshore platforme i, kako ističu u Brodogradilištu, može ostvariti najsloženije projekte prema svjetskim standardima.
Osnovano kao riječko brodogradilište Lazarus, novo ime je dobilo 1948. u čast narodnog heroja Viktora Lenca iz Drugog svjetskog rata koji je bio radnik brodogradilišta. Zbog potražnje za većim i opsežnijim remontima, šezdesetih godina 20. stoljeća preseljeno je u kostrenski zaljev Martinšćica. Tijekom 1993. registrirano je kao dioničko društvo u stopostotnom privatnom vlasništvu, a u prosincu 2003. je objavilo stečaj nakon neuspješnog i promašenog investicijskog programa. Stečaj je okončan nakon više od četiri godine, a najveći dioničari postali su zadarska Tankerska plovidba i pulski Uljanik.
Na svečanosti tijekom koje je izveden glazbeni i plesni program te bubnjarski "industrijski" performans, bili su predstavnici ruskog veleposlanstva u Hrvatskoj, veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, Županijske komore Rijeka, gradske i županijske uprave i drugi.
