- Odlični su mi ovakvi događaji. Bila sam već nekoliko puta, ideja je jako zanimljiva jer se danas jako malo čita, pogotovo poezija. Tako da je svaka popularizacija lirike odlična ideja – uglas nam govore Sanja i Jadranka, dvije Siščanke koje smo zatekli na prošlotjednoj Stihovnici Siska. Iako su redovite posjetiteljice Stihovnice, samo slušaju poeziju, koju čitaju drugi, te nisu iskoristili pravu priliku koja ova jedinstvena manifestacija pruža.
- Riječ je o večerima čitanja poezije na kojima je svaki zainteresirani pjesnik pozvan govoriti svoje stihove bez prethodne najave, dovoljno je pojaviti se konkretnu večer i izraziti svoju želju za čitanjem - obajšnjava Siniša Matasović, pjesnik i voditelj Stihovnice Siska.
A svoju poeziju mogu čitati baš svi, bez obzira na godine, iskustvo pisanja poezije, formu, stil... Bitna je samo dobra volja i malo hrabrosti da svoja intimna razmišljanja stvari, jer poezija i jest uvijek inimna, prenesu drugima.
Renomirani i mladi pjesnici
Stihovnicu je 2010. godine osmislila Đurđica Vuković, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Sisku. Prva okupljanja nisu bila redovita i održavala su se u razmacima od nekoliko mjeseci. Nakon kraćeg zastoja u 2012. godini, nekoliko večeri je vodila i mlada sisačka pjesnikinja Nataša Nježić, da bi početkom 2014. godine projekt u ulozi moderatora preuzeo Siniša Matasović. Uveo je Matasović praksu održavanja Stihovnice najmanje jednom mjesečno, a počeo je i po uzoru na kultne zagrebačke poetske tribine "Jutra poezije" s vremena na vrijeme na Stihovnicu pozivati i dovoditi renomirane pjesnike s hrvatske poetske scene, ali i one mlade u usponu, perspektivne i nagrađivane.
- Od 2014. do danas na Stihovnici Siska gostovalo je približno dvadeset pjesnika iz drugih krajeva Hrvatske, a posebno se pamti i nastup uvaženog sarajevskog pjesnika Admirala Mahića u listopadu 2014. godine, danas nažalost pokojnog. Pa ipak, koliko god to nestvarno zvučalo, najvažnije je istaknuti kako je kroz te dvije posljednje godine svoje pjesničko umijeće na Stihovnici prezentiralo više od trideset pjesnika s užeg sisačkog područja. Ako bismo, pak, gledali svako okupljanje samo za sebe, najčešće se odazove između šest i deset pjesnika, od kojih većina i čita svoje stihove –kaže Matasović.
On ističe kako koncept Stihovnice nije strogo definiran. Preferira se ležernost i raznovrsnost pa je tu nekad i glazbena pratnja, a jednom je bila i prateća izložba slika Siščanke Marijane Petrović Mikulić.
Mladima lakše čitati
- Stihovnica uopće ne ulazi u kvalitetu ili kritiku pjesama, to mi ni ne želimo, već želimo samo da se poezija čita. Svatko može doći bez ikakve rezerve. Primjetio sam da je mladima nekako lakše čitati svoju poeziju, srednjoškolac ili student kao da nemaju nekakvu tremu uopće, njima je to izgleda sve lakše iznijeti. Stariji pak očito sve to osjećaju osobnije i dublje, možda i dulje to čuvaju u sebi pa je teže to i iznijeti van. Kod njih se trema zna uočiti – objašnjava Matasović prve nastupe sisačkih pjesnika.
A Sisak, dodaje, ima pjesnika, i onih odličnih i onih dobrih. Pitamo ga postoje li neke forme ili motivi koji vežu te sisačke pjesnike.
- Ne može se reći da ima neka odrednica koja spaja sve sisačke pjesnike, jedna djevojka piše dječju poeziju, neki naginju pjesmama u prozi i slično. No, sisački se motivi provlače kod dosta njih. I kad se izričito ne spominju, ta se neka atmosfera Siska često osjeti u njihovoj poeziji. A nekima je Sisak lajtmotiv - dodaje Matasović.
Iduće bi godine i svi ljubitelji poezije diljem Hrvatske mogli pročitati pjesme koje su Siščani čitali na Stihovnicama. Plan je za 2017. izdavanje zbornika koji bi sadržavao po pjesmu, dvije svih onih koji su čitali poeziju, kao i pokojeg poetskog djela onih gostiju izvan Siska.