Kroz živopisni krajolik Žumberačkog gorja, uz čije ceste su se u karakterističnom pejzažu ispresijecanom brojnim livadama, šumama i pašnjacima smjestila sela i zaseoci, među kojima nisu rijetkost ona u kojima živi po tek nekoliko duša, načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak dnevno prođe i preko stotinu kilometara.
Dok se vozi u velikom sivom kombiju u vlasništvu Općine. društvo mu pravi raznoliko društvo - ponekada su to mališani, polaznici "male škole", koja je za njih organizirana u dječjem vrtiću u obližnjem Krašiću, a ponekada srednjoškolci koji, kako bi se smjestili u svoje školske klupe, moraju putovati sve do Jastrebarskog ili Karlovca.
I dok u drugim općinama velika većina djece niti ne zna kako im se zove načelnik, Zdenko Šiljak "svoju" mladež ne samo da je upoznao, nego im je silom prilika postao i školski vozač.
- Sve je počelo prije tri godine kada je Zagrebačka županija raspisala javni natječaj za prijevoz učenika osnovnih škola, a on je razdvojen od linijskog i srednjoškolskog prometa. Osnovnoškolce prevozi Čazmatrans, dok je Samoborček, koji je to radio do 2013. godine, četiri žumberačke linije smanjio na samo jednu - pojašnjava Šiljak. I što mu je preostalo? Nakon što su djeca tri dana čekala autobus koji nije dolazio, jer ih o ukidanju linija nitko nije niti obavijestio, sjeo je u kombi i po školarce došao doslovno pred njihove domove.
Nije to međutim ispalo samo privremeno rješenje - i dan danas sedmero srednjoškolaca ovisi o načelniku koji je od ove godine počeo razvoziti i vrtićku djecu.
Sedam srednjoškolaca i šest vrtićanaca
- Općina Žumberak je organizirala predškolsku nastavu za šestero malih polaznika u Krašiću. Iako to nismo obavezni, za svakog od njih financiramo i troškove predškolske nastave i troškove prijevoza i to u stopostotnom iznosu. Ujutro djecu vozi školski autobus, a popodne po njih općinskim kombijem dolazim ja - govori Šiljak.
Pitamo načelnika kako mu uz sve obveze izgleda dan u kojem ponekada mora u nekoliko smjerova prevesti i po trinaestero djece različite dobi.
- Dan započinje tako da se čujem s roditeljima djece, koji mi javljaju ako je netko od djece bolestan pa ne može ići u školu, tako da ne dolazim po njih. Ako su svi zdravi i nema nikakvih problema, onda oko 11 sati krećem na uobičajenu rutu - sedam srednjoškolaca skupljam u šest okolnih sela, jer dvoje ih je iz istog mjesta. Zatim ih vozim do Krašića odakle dalje putuju za Karlovac ili Jastrebarsko, a taman oko 12.15 završava mala škola pa pokupim šestero mališana i svakog od njih dovezem do kućnog praga - prepričava Šiljak.
Od Krašića do Mrzlog Polja, koje je najudaljenije mjesto na njegovoj ruti, u jednom smjeru pređe preko 35 kilometara. Tu njegov posao školskog vozača za taj dan ne završava - u 20.20 sati valja ponovno doći do Krašića po srednjoškolce koje onda također vozi kućama.
Snalaze se kako znaju
- Da ih sve odvezem treba mi oko sat i pol, tako da kući skoro nikada ne dođem prije deset sati navečer. Velika je sve to skupa odgovornost, svaki dan se po ovim našim krivudavim cestama vozite s toliko djece, ali ne mogu njih i njihove roditelje ostaviti da se sami o tome brinu. Mala smo općina s malim proračunom, i moramo se snalaziti kako god znamo - kazuje Šiljak, koji se na naš upit o tome do kada će ta situacija potrajati, samo nemoćno nasmijao i odgovorio "a tko to zna, kako stvari sada stoje do daljnjeg".
Do tada će i on i ostalih četvero zaposlenika općinskog komunalnog poduzeća ne samo razvoziti djecu, nego i čistiti snijeg zimi, kositi travu ljeti, održavati ceste, obavljati sitne radove i tko zna što sve još ne.
- Pazite, na jednostavnom primjeru ću demonstrirati kako mi funkcioniramo - kada se negdje strga brava moramo čekati ponekada i dva dana da ju dođe bravar iz Zagreba promijeniti, a da ne govorimo koliko to onda plaćamo. Da to izbjegnemo, nabavili smo alat kojim to možemo i sami popravljati i to je samo jedan od desetaka sličnih primjera. Svi radimo sve i to je jedini način da sve i funkcionira - zaključio je načelnik Šiljak.