Načelnik općine Konjščina:
Propadne li projekt Piškornice, regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske, načelnik općine Konjščina Mirko Krznar predlaže da se kod njih, blizu postojeće termoelektrane Jerkovec, izgradi toplana u kojoj bi cijena zbrinjavanja otpada bila 130 eura
Propadne li projekt Piškornice, regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske, HDZ-ov načelnik zagorske općine Konjščine Mirko Krznar ima alternativno rješenje koje je, uvjeren je, isplativije i djelotvornije. On bi radio toplanu s energanom u kojoj bi se otpad spaljivao i – na temperaturama od oko 2000 Celzijevih stupnjeva, što je nešto manje od polovice temperature na površini Sunca – rasplinjavao. Sve bi to, tvrdi, bilo potpuno neškodljivo za okoliš, a mještani ne bi osjećali smrad jer postrojenje ne bi imalo dimnjake. Stvorena energija mogla bi se koristiti i za grijanje staklenika i plastenika, a viškovi bi se čak i prodavali.
– Imamo sve, od zemljišta do infrastrukture, postoje već i zainteresirane strane tvrtke koje bi dopremile tehnologiju, a nedostaje samo politička volja. Ministar Slaven Dobrović govori gluposti i sve je zakočio. Nema šanse da u Hrvatskoj zaživi stopostotno recikliranje jer to ni Švicarska ne može platiti. Ne znam zašto mi uvijek moramo izmišljati toplu vodu. Ako je nešto dobro Japancima, zašto ne bi bilo dobro i nama? – ističe Krznar dok nam opisuje složenu tehnologiju zbrinjavanja otpada koju u svojoj viziji vidi na zemljištu na kojem je američki Enron 2000. godine, uz postojeću termoelektranu koja je počela raditi još 1954. godine, trebao sagraditi novu plinsku termoelektranu Jertovec snage 240 megavata. Postavljen je kamen temeljac, počeli su i radovi, no od investicije na kraju nije bilo ništa jer su pregovori s tadašnjom vladom, koja je tražila izmjene ugovora, propali. Postojeća HEP-ova termoelektrana s dvije plinske turbine i dvije na mazut ubraja se u tzv. interventne elektrane jer joj od stanja mirovanja do punog opterećenja treba samo 20 minuta. Postoji i željeznički kolosijek koji bi se mogao koristiti za transport otpada, čime bi se, objašnjava Krznar, uštedjelo i na troškovima prijevoza, tu je i uklopnica, dalekovod... Čak 80 posto infrastrukture je spremno.
Zapošljavanje 150 ljudi
Dodatna je prednost što bi se mogao obrađivati i stari otpad s deponija. Kad se miješani komunalni otpad pretvori u plin, uslijedilo bi hlađenje i odsumporavanje, a plin bi se slao u proizvodnju, dok bi se vodena para dopremala do turbina za proizvodnju struje. Krug bi se zatvorio. Ima načelnik Krznar pripremljene i brojke. Dakle, kapacitet modularnog postrojenja bio bi 60.000 tona otpada godišnje, po potrebi i više, a cijeli projekt stajao bi oko 30 milijuna eura. Razgovarao je već s nekim investitorima koji su, kaže, spremni tehnologiju razvijati u Hrvatskoj i širiti je dalje prema BiH i Srbiji.
Cijena zbrinjavanja otpada bila bi oko 130 eura, dvostruko manje od Piškornice, a investicija bi se vratila za desetak godina. Zaposlilo bi se 150 radnika, od NKV do doktora znanosti. Postoje čak i planovi da se u srednjoj strukovnoj školi u Konjščini uvedu i obrazovni programi potrebni za rad postrojenja. – Takva postrojenja postoje u SAD-u, Austriji, u Francuskoj je postavljeno usred vinograda. Nema štetnih emisija i od toga bismo imali samo koristi – zaključuje Krznar.
