Zlata vrijedan
Otac Ivan i sin Darko Vrbanek iz Obreža Vivodinskog brinu o vinogradima, distribuiraju robu, majka Zlata voditeljica je zelenih radova, a snaha Martina skrbi o kupcima
Kad se na jednome mjestu sastanu iskustvo kakvo ima otac, sinovo znanje pa volja i vrijedne ruke svekrve i snahe, ne može se iz toga spleta životnih vještina izroditi ništa drugo doli dobro.
A kad se pod istim krovom s odraslima nađe i troje djece, sreća i veselje su zajamčeni. E, baš su se sve te odlike sjedinile u obitelji Vrbanek iz Obreža Vivodinskog, malenoga sela između Grada Ozlja i Žumberačkog gorja, do kojega vodi vijugava cesta uz Kupu, a od granice sa Slovenijom dijeli ga potok Kamenica. I žilet-žica postavljena nasuprot kuće Vrbanekovih, tik uz njihove njive na kojima uzgajaju žitarice za blago koje u dvorištu drže za vlastite potrebe.
Otkupljuju grožđe
Najstariji u obitelji Ivan Vrbanek cijeli je radni vijek bio i autoprijevoznik i vinogradar. Vinogradarstvo je u njegovoj obitelji tradicijsko zanimanje, zna to dobro i njegova supruga Zlata s kojom je “žicu” za proizvodnju kvalitetnih sorti grožđa prenio na sina Darka, inženjera agronomije sa završenim smjerom za voćara, vinogradara i vinara.
– U Obrežu je do devedesetih Badel od kooperanata otkupljivao grožđe. Bili smo treći po količinama koje smo im isporučivali. Kada je Badel prestao raditi, odlučili smo samostalno proizvoditi vina. Prije deset-petnaest godina sve smo nasade zamijenili novima pa starih vinograda više nemamo – priča nam 37-godišnji Darko Vrbanek, vlasnik Vitisa, obrta za poljoprivrednu proizvodnju i usluge, registriranog prije dvanaest godina.
Gotovo isto toliko godina je prošlo otkako je u dom Vrbanekovih stigla i Martina iz Ozlja, Darkova supruga s kojom ima troje djece – osnovnoškolce Ivana i Luciju i ljubitelja lopte, troipolgodišnjega Lovru. Tata i sin brinu se o prskanju i zaštiti, voze traktore, distribuiraju robu. Mama Zlata je voditeljica zelenih radova, Martina se brine o kupcima, pakira vino, ručno lijepi markicu na svaku bocu. A u jednome danu napune 8000 butelja... U berbu odlaze zajedno, a pomognu im i rodbina i prijatelji.
Nije Darko Vrbanek mislio da će on i obitelj proizvoditi godišnje oko 45 tisuća litara vina, koliko ih sada proizvode, ali je vrlo brzo shvatio da od malih količina nema ništa i da tako ne može konkurirati na tržištu. Ono što je nekoć za vivodinski kraj bio Badel, koji je otkupljivao grožđe od seljaka, danas su Vrbanekovi koji otkupljuju grožđe ovdašnjih vinogradara. Doduše, u puno manjem opsegu. Usporedbe radi, nekoć je Badel imao četiri vanjske cisterne, a svaka je bila kapaciteta za 250.000 litara vina. Danas bi vinari iz cijele Vivodine – u kojoj je čak 27 sela – jedva napunili jednu cisternu. U učionicama je, od prvoga do četvrtog razreda, ukupno četrnaest đaka, nekoć ih je u samo jednome razredu sjedilo 35.
– U posljednjih se 30 godina broj stanovnika prepolovio i sad nas je u svim selima ukupno 600. A ‘67. je ovdje bilo čak 3800 ljudi. Sada na petnaest sprovoda dolaze tek četiri krštenja – kaže Ivan Vrbanek.
Bez obzira na to što umjesto ljudi ovdje stanuje pustoš, obitelj Vrbanek odlučila je ostati.
Surađuju sa šest obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, čije grožđe otkupljuju i prerađuju u vrhunsku kapljicu kontroliranoga zemljopisnog podrijetla ozaljsko-vivodinskog vinogorja u podregiji Plešivica. Graševina, muškat žuti, chardonnay i zweigelt – vina su koje proizvodi i puni Vitis. Svojim bijelim vinima opskrbljuje više od 60 lokala u Karlovačkoj županiji, ima ih i u Zagrebu, a prodaju ih Vrbanekovi i na kućnome pragu. Sve što proizvedu, plasiraju na tržište. Prije jedanaest godina napravili su novi podrum s kontroliranim hlađenjem i zaštitom vina inertnim plinom kako ne bi oksidiralo. Kapacitet toga podruma je 65.000 litara. Zahvaljujući sredstvima Mjere 6, koja su dobili dvaput, vinske omotnice i poduzetničkog impulsa, uspjeli su se opremiti svim potrebnim strojevima. Riječ je o sofisticiranoj opremi, trenutačno najmodernijoj na tržištu. Nijedan uređaj nije stariji od pet godina. Očekuju i raspisivanje natječaja iz kojega će, nadaju se, povući i sredstva za modernizaciju i osuvremenjivanje mehanizacije u vinogradima.
– Opremom koju imamo u danu mogu sam preraditi 30 tona grožđa. Sve je na touchscreenu – slikovit je Darko.
Vrbanekovi obrađuju 4,5 hektara vlastitih vinograda i imaju 23.000 trsova. Najveća parcela ima površinu 3,5 hektara. Kako bi je okrupnili, morali su u jednu spojiti čak 38 čestica. Ti su vinogradi u Gornikima Vivodinskim, nedaleko od stare kuće Vrbanekovih.
Imaju i vrt, jabuke i kruške...
Na brdovitim su položajima, na 240 metara nadmorske visine. Tu uspijeva grožđe s puno šećera, od kojega se dobivaju vina visoke kakvoće. Svjedoče tomu i brojne medalje koja je obrt Vitis dobio na domaćim i međunarodnim izložbama i ocjenjivanjima vina. Za jednu litru potrebno je oko 1,4 kilograma grožđa. U srcu vinograda, iz kojeg pogled seže prema rijeci Kupi, zasadili su vrt, ali su ga morali ograditi zbog divljači. Zbog životinja Ivan Vrbanek morao je zaštititi i 80 stabala starih sorti jabuka i krušaka koje je zasadio. Ovdje su Vrbanekovi napravili i drvenu kućicu u cvijeću, koja se savršeno uklopila u zelenilo vinograda. Možda će tu jednoga dana biti kušaonica. Ili smještajni kapaciteti za turiste, tko zna. Planova obitelj ima, a kao i uvijek, zajedno će odlučiti što i kako dalje.
