Krenuli iz garaže, a sada proizvode jedan od deset najboljih sireva na svijetu

Nije se ni osušila tinta na papiru kojim je Europska unija prije nekoliko dana dodijelila oznaku izvornosti maslinovu ulju s Krka, a Mirjenko Mrakovčić već je bio spreman na sljedeće korake koje će tamošnji poljoprivrednici poduzeti – zaštitu krčke janjetine, a zatim i sira. No, osnovni preduvjet ostvarenja toga nauma – a to je klaonica – na Krku ne postoji. I bit će tako još samo sljedećih desetak mjeseci.

Želja za agroturizmom 

Mrakovčić, maslinar i stočar koji godišnje proizvodi pet tona i najveći je, točnije, jedini proizvođač krčkog ovčjeg sira, kani u tome roku u Lakmartinu, na imanju koje je kupio, na 50 kvadrata, napraviti klaonicu. Ondje će na 150 četvornih metara biti i sirana. U županiji razmišljaju kako bi bilo dobro da se tu, osim krčkog ovčjeg sira, proizvodi i miješani te kravlji sir pa bi sufinancirali dovoz kravljega mlijeka iz Gorskoga kotara na Krk, u novu siranu Mrakovčićevih.

Agroturizam sa smještajnim kapacitetima logičan je slijed. Stoga će stado autohtone pasmine muznih krčkih ovaca s 300 Mrakovčići povećati na 400 komada, a od otočnih uzgajivača otkupljivat će mlijeko pa tako godišnju proizvodnju sira povećati za još deset tona. U Lakmartinu će biti i kokoši i tovarići. Ta će investicija, oko šest milijuna kuna, osigurati posao za dvadesetak ljudi. Kuhara i mesara Mirjenko je već pronašao, no posla će biti i u sirani i u klaonici i na paši s ovcama, za što i nije baš lako pronaći radnike. Znaju to dobro Vesna i Mirjenko, vlasnici Obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva Magriž, kojemu su ime dali po samonikloj biljci koja raste na Krku. Zaposlili su dvije žene iz Križevaca i Like u sirani, a pastir je iz Dvora.

Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Osim ovaca, koje ručno muzu dvaput dnevno, u 6 i 18 sati, i od čijega mlijeka proizvode sir i skutu, imaju i 360 stabala maslina starih sorti – oblice, rosulje, drobnice i plaminke. Urod je dobar pa se nadaju da će umjesto uobičajenih 500-600 ove godine imati 2000 litara maslinova ulja. Nude i kisele masline te pekmez koji prave iz svojih suhih smokava.

Današnja je to slika ovog OPG-a sa sjedištem u Korniću, mjestašcu na Krku, u kojemu se za ljetnih mjeseci broj stanovnika poveća deset puta pa ih bude oko tri tisuće. I domaći i gosti dobro znaju i za Črni bodul i Zeleni bodul, nagrađivane sireve Mrakovčićevih pa po njih dolaze na njihov kućni prag.

Prije desetak godina nije bilo tako. Poljoprivreda je u Mirjenkovoj obitelji tradicija, njegov je otac imao vinograde, kukuruze i 80 ovaca. Supružnici Vesna i Mirjenko do rata su imali trgovinu voća i povrća, a držali su i ovce, ali samo za sebe. Onda je Mirjenko otišao raditi na brod. I danas se uhvati za glavu kad se sjeti prizora koji je zatekao nakon povratka s duge plovidbe, iz Meksika. Vesna je konobu do vrha bila napunila kolutovima ovčjega sira. Nije mu bilo druge nego uzeti košaru u ruke, napuniti je sirevima pa krenuti od jednoga do drugog ugostitelja nudeći im da kušaju i naruče, pa kad plate...

Prije 13 godina registriran je OPG Magriž. Garaža je postala sirana u kojoj se sir priprema po starinskoj recepturi – bez kuhanja i pasteriziranja. Sagrađena je što kreditom što bespovratnim sredstvima. Vesni nije bilo ni nakraj pameti zaustaviti se “samo” na okretanju običnoga bijelog sira pa je eksperimentirala i noću, kad utihnu i suprug i njihovo četvero djece, pretvarajući kuhinju u laboratorij. Tako je osmislila Črni bodul – sir čija je kora tamna jer dozrijeva u orahovu listu. Zelenome bodulu dodala je aromu ružmarina. Oba su sira zaštitili. Magriž sazrijeva u kadulji i smilju, rade i sir s dodatkom komine masline, dimljeni sir, a najnoviji proizvod je Pepelko.

– On dozrijeva u pepelu – jednostavno objašnjava Mirjenko.

Dobili su mnoga priznanja na natjecanjima, imaju i tri zlatne medalje, a dva su puta bili hrvatski šampioni kvalitete.

– Na sajmu Spalatum Expo dobili smo nagradu za najbolji prehrambeni suvenir, naš miks krčkih sireva – kaže 54-godišnja Vesna.

A prešli su sa svojim proizvodima granice Hrvatske pa je prije dvije godine njihov Zeleni bodul na Svjetskome prvenstvu u Wisconsinu u Americi od 100 osvojio 99,65 bodova i plasirao se među deset najboljih tvrdih sireva na svijetu.

Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Tko zna kako bi prošli na natjecanju u Italiji da je njihov sir na vrijeme stigao pred ocjenjivački sud. No, pošiljka uzoraka zaustavljena je na granici jer njihov sir ima okrugli pečat, a da bi sir mogao “poći” izvan naših granica, mora imati ili elipsasti ili kvadratni žig.

– Kad je sir ipak stigao, ocjenjivanje je bilo završeno. Ipak, komisija se zbog njega sastala pa smo dobili posebno priznanje. Možda bismo bili najbolji u svijetu da je stigao na vrijeme – govori Vesna.

Nikad neće odustati

Nije to jedina prepreka na koju su ona i 66-godišnji Mirjenko naišli. Spočetka im Županija nije htjela dati novac za proizvodnju sireva, obrazloživši kako ne ulijevaju povjerenje da će novac dobro potrošiti. Država im je dala u najam zemljište za ispašu ovaca, a onda, nakon nekoliko mjeseci, to isto zemljište vratila Crkvi. Taj neriješeni cirkus onemogućio ih je u naumu da siranu presele iz svoga dvorišta. Toga državnog zemljišta u najmu imaju 300 hektara, ali zbog spora s Crkvom ne mogu sve koristiti pa su se javili na natječaj za interventnu dodjelu zemljišta. Nisu prošli jer su već dobili zemljište. No, dobila su ga dvojica – pokojnika.

– Javili smo se na Mjeru 4.1., potrošili 20.000 kuna za papire. Nadali smo se nabavi mehanizacije, a sada je taj natječaj na čekanju – kaže Mirjenko.

Ni to nije sve. Umjesto na račun koji su otvorili kada su ušli u sustav PDV-a i na vrijeme ga dostavili mjerodavnima, novac od poticaja uplaćen je na Mirjenkov račun pa je oporezovan jer je ta uplata prikazana kao dobit... Unatoč svim nedaćama, ponajprije administrativnim, Mrakovčići neće odustati.

– Već dogodine gosti će dolaziti na naše gospodarstvo, uživati u krčkome siru i maslinovu ulju – govori nam Mirjenko dok hodamo krčkim pašnjacima na kojima su, na nekoliko parcela, raštrkane njegove ovce. Zbog njih je morao postaviti deset kilometara ograde. Imanje će, uvjeren je, preuzeti najmlađi sin Marko, veterinarski tehničar. Mogao bi već sada sve prepisati na njega pa iskoristiti poticaje za mlade poljoprivrednike. Ali neće.

– Sve će dobiti kad budem siguran da je ozbiljan – kaže.