Turistička patrola Cres
Valun je mjesto gdje se i znanci i neznanci pozdravljaju kad se sretnu. Maleno mjesto idealno za obiteljski odmor, gdje se i svi gosti poznaju godinama
Cvrčci. Tisuće njih. Odbor za doček nakon strmoglave vožnje niz serpentine prema Valunu, mjestu petnaestak minuta vožnje od grada Cresa. Ali kakve vožnje! Cesta je strmija nego što sam igdje vidio, a bilo me za volanom od Švedske do Sicilije.
Ovdje zamalo da vozač ne ispadne kroz prednje staklo. Automobil ostavljam na parkiralištu, stavljam golemi kamen pod kotač jer ručna nije dovoljna i plaćam 15 kuna za dan. Ručnik oko vrata i nizbrdo nastavljam pješke. Veselo me pozdravljaju neki ljudi koje sam prvi put vidio.
Jadranski ocean
– Na zvuk cvrčaka najlakše se naviknuti. Lijepo zvuči, zar ne? – govori mi Valentina, djevojka koju sam sreo kad sam se spustio do mjesta.
– Veselimo se kad nam netko novi dođe jer zimi je ovdje tako pusto. Ima samo 60 stanovnika, živimo za ljeto i trenutak kad nam dođu turisti – kaže djevojka i odlazi na kupanje na plažu Raca.
I jedini beach-bar zove se Raca, drži ga Valentinin brat – Valentino. Nekoliko metara dalje, u hladu s pogledom na pučinu, srećem dvoje mladih Nijemaca. Sjedam s njima na klupu, a oni me nude pivom. Laško. Prevruće je...
– Bili smo lani u Dominikanskoj Republici, prije toga na Kanarima, ali ovdje je ocean nevjerojatno čist – govori uzbuđeno Tobias (27), a djevojka Nicole (26) odobrava.
Jadranski ocean? Objašnjavam im razliku između Karipskog mora, Atlantika i Jadrana, oni opet klimaju glavom pa nastavljaju:
– Valun smo pronašli na Googleu tražeći mirno mjesto te prvi put u životu odlučili kampirati. Ovdje hotela ionako nema. Dogodine će nam se roditi beba, ali sigurno ćemo se vratiti kad malo poraste jer plaža u kampu je idealna za djecu – govore mi.
Pomažem im nositi vesla i čamac za napuhavanje. Ispraćam ih na ''plovidbu'', a ja sjedam u restoran Toš. Vlasnik, ujedno i prvi čovjek mjesta, Ivan Mlacović (55), pokazuje mi:
– Za ovim stolom svake nedjelje poslije mise nalazimo se i raspravljamo o nogometu. U mjestu su tri dinamovca, tri hajdukovca, a čak petorica su navijači Rijeke. Eh, te su rasprave, uz pelinkovac, ovdje tradicija – kaže i nastavlja:
– Otac Anton rodio se tu nedaleko, u Lubenicama, uzgajao je ovce, imao ih pedesetak. Živjelo se tada skromno, nije bilo uplatnica za internet, telefon, nije bilo ni struje. Ma ništa. Samo šuma, ovca, maslina i loza. A danas, vidiš i sam. Nije se mnogo promijenilo. Mir, tišina, opušteno. Gdje god pogledaš, diviš se. A meni je tako svaki dan, zar to nije sjajno? – kaže ponosno Mlacović pa skače na noge i zove me da mi pokaže repliku Valunske ploče iz 11. stoljeća, istog perioda kada je nastala i Bašćanska ploča. Valunska je bila nadgrobni spomenik triju generacija stanovnika. Znači, već tada se živjelo u Valunu.
Četiri ribara i Lili
– Ploču moraš spomenuti! Ona je među najstarijim spomenicima hrvatskog jezika – ponosni su u Valunu.
Okupilo se domaće društvo, natočilo piće, kažu mi kako su premalo mjesto da bi imali Konzum. Da imaju tek četiri profesionalna ribara, Marka, Dinka, Ivicu i Mladena. Spominju i gospođu Lili, 70-godišnjakinju, koja živi za more. Ribari od jutra do sutra.
– Tu je sve pod rukom, različito je od Cresa ili Martinšćice. A nama gužva ne nedostaje. Štoviše, ovdje se u pravilu svi gosti poznaju. U privatnim apartmanima ljudi su, u pravilu, isti, dugogodišnji gosti, teško je nekom novom gostu pronaći smještaj. Neki se, recimo jedna njemačka i talijanska obitelj, preko godine druže na internetu, a onda planiraju odmor u Valunu, sjede u restoranu, a djeca se igraju ispred njih na rivi. Ostavljam ih i obilazim mjesto koje ima možda pet minuta hoda s jednog na drugi kraj. Prebrojavam plaže – dvije, dućani – dva, kafići – dva (Valunjanka i Feručo), a restorana čak četiri (Toš, Na moru, San Marco i MaMaLu).
Prvih dana ljetovanja, nakon dolaska iz stresnih radnih okruženja, teško se prilagoditi na takav život. Čovjek bi nekamo išao, jurio, čekao u koloni. No ovdje toga nema... A kad se opustiš i uđeš u taj ritam, gdje ne moraš razbijati glavu ni jednim odabirom, počinje odmor. Sjediš i gledaš u more. Idealno...
