- Apsurdno je da naši ljudi, koji su obrazovaniji i pametniji od Iraca, odlaze tamo raditi najgore moguće poslove za minimalac, ne znajući da to ne mora biti tako - kaže Emir Stranjak (54), Brođanin koji već 23 godine živi u Irskoj, gdje ima tvrtku za kreiranje i provedbu projekata razmjene studenata. Prema njegovim riječima, najveća je pogreška Hrvata što u Irsku dolaze nepripremljeni, pa onda kucaju od vrata do vrata tražeći bilo kakav posao. Ircima, kaže, ne trebaju fizikalci koji će raditi za minimalac, nego računovođe, građevinski, arhitektonski i strojarski tehničari, IT tehničari, inženjeri, konobari, kuhari, pekari, mesari, električari, medicinske sestre...
Prosječna je plaća u Irskoj oko 2000 eura. Cijene hrane slične su cijenama u Hrvatskoj, izuzev cijena večera u restoranima, cigareta (10,5 eura kutija) i piva u pubovima (čaša od 4 do 6 eura). Hlače možete kupiti za šest, a majicu za samo tri eura. Velike su razlike u cijenama ovisno o regiji, pa je tako zapadna obala tri puta jeftinija od Dublina.
Usluge agencije su besplatne
– Najam jednosobnog stana u Dublinu košta oko 1300 eura mjesečno, a na zapadnoj obali samo 450. Istodobno, razlika u plaćama je najviše desetak posto. Nažalost, svi hrle u Dublin – ističe Stranjak, koji je u Slavonskom Brodu održao prezentaciju o životu u Irskoj. Irci su po humoru, načinu ophođenja i razmišljanju vrlo slični Hrvatima i ljude ne ocjenjuju po tome što su i odakle su, nego na osnovi njihovih kvaliteta. Međutim, naši građani nemaju pozitivno iskustvo u radu s agencijama, a to je, kaže, daleko najbolji i najbezbolniji način traženja posla. Umjesto toga, Hrvati posao uglavnom traže pretraživanjem interneta i slanjem životopisa ili pak odlaskom tamo s dvije-tri tisuće eura i nadom da će nešto naći, uglavnom za minimalac od 9,15 eura po satu.
– Pravi je način traženje posla preko agencije za zapošljavanje, ali treba biti pažljiv. Vrlo je važno znati da agencije za zapošljavanje u Irskoj ne smiju ništa naplaćivati ljudima koji traže posao. Sve su njihove usluge besplatne. Čim vas neka agencija zatraži da platite 50 eura, možete biti sigurni da nije legitimna, a takvih je mnogo – upozorava Stranjak