Životna odluka
Nicholas Johns-Davies (20) planirao je prvo turistički posjet, ali želio je iskušati nešto novo i ubrzo se zaposlio u IT tvrtki
Mladi Velšanin planirao je turistički posjet Hrvatskoj
Nicholas Johns-Davies, 20-godišnjak iz Walesa, igrao je online videoigre i tako upoznao prijatelje iz Hrvatske. Planirao ih je posjetiti na dva tjedna, no prije nego što je ljeto uopće i stiglo – Nic se zaposlio kao programer u poznatoj osječkoj tvrtki Inchoo i iz svog Swanseaja preselio u Osijek. Nikada ranije, inače, nije ni čuo za Osijek niti je prešao granicu naše zemlje.
– Želio sam pokušati nešto novo i uzbudljivo u životu i tako sam odlučio preseliti se u Hrvatsku. Prijatelji koje sam upoznao u igrici “Team Fortress 2” pomogli su mi pronaći posao programera – započinje mladi Velšanin.
Problemi oko dozvola
Saznao je od njih za Osijek Software City, platformu koja okuplja tridesetak IT tvrtki, a među njima je i Inchoo. Nije oklijevao, poslao im je u svibnju otvorenu molbu za posao. Ta je prijava zaintrigirala Osječane, intervjuirali su ga ubrzo putem Skypea, a po razini znanja bio im je to jedan od najboljih razgovora s potencijalnim zaposlenicima u ovoj godini. No nije sve teklo tako glatko. Zbog pravnih poteškoća oko zapošljavanja stranaca tri su tjedna “tapkali u mraku”. Velika Britanija jedna je, naime, od pet članica EU koje su produžile moratorij – ograničenje zapošljavanja radnika iz Hrvatske do 1. srpnja 2018. Ista pravila stoga vrijede i za njihove stanovnike koji bi htjeli raditi u našoj zemlji.
– Odjel za strance osječkog MUP-a nije se još susreo s takvim slučajem i nisu bili upoznati s procedurom pa je to odužilo čitav proces. U nekoliko smo navrata javljali Nicu kako su izgledi da dobije dozvolu za boravak i rad gotovo nikakvi i da se ne nada previše – kaže nam Nandino Lončar, voditelj ureda u Inchoou. Na pravi put izvela ih je tek zagrebačka policija, no uslijedila su nova četiri tjedna neizvjesnosti, koliko je trebalo da dozvola za rad konačno i stigne u njihove ruke. Birokracija im je, dakle, priuštila ukupno sedam tjedana muke.
Pita li se Nicholasa, koji je na radno mjesto sjeo koncem srpnja, čekanje se isplatilo.
– Volim svoj novi posao, tvrtka je sjajna i puno sam naučio već u prva dva tjedna – zadovoljan je. Selidba mu je, priznaje, bila velika promjena u životu.
– Obitelj mi je znala da ću biti dva tjedna na praznicima u Hrvatskoj, ali ne i da ću se preseliti. Odlučio sam im reći tek kada ishodim svu papirologiju. Bili su iznenađeni, ali uglavnom sretni jer sam našao sjajan posao – otkriva. Brzo se prilagodio, uči hrvatski, a već je “na prvu” uočio koliko su hrvatski građani, kaže, otvoreni i pričljivi. Kulen mu je za sada omiljeni domaći specijalitet, a ono na što će se, vjeruje, najteže priviknuti su – paklene slavonske vrućine. Njegov potez potvrda je koliko je snažan IT sektor u gradu koji je “na glasu” po masovnim iseljavanjima.
Uvoz informatičara?
– Naravno, sve koje sam sreo zaista je zanimalo zašto sam došao u Osijek kada iz njega mnogi odlaze – ne skriva naš sugovornik.
Ne gledaju građani samo u njega s dozom čuđenja nego i u tvrtku Inchoo u kojoj je mladi Velšanin punopravni zaposlenik i prvi stranac u njihovim redovima. Njih, pak, pitaju “nisu li mogli naći web developera u Osijeku”. Pokrenulo je to odmah i nagađanja jesu li osječki IT-jevci počeli “uvoziti” informatičare.
– Kada ga nađemo u Osijeku, mi ga i zaposlimo. Dosta je kvalitetnih i prepoznatih firmi u osječkom IT sektoru i posla ima za sve koji znaju i žele raditi. Iako se situacija popravlja i stručnjaka je sve više, i potrebe za kvalitetnim kadrom su veće – poručuje Nandino Lončar iz Inchooa, koji broji 50 zaposlenih, najstarijem je tek 40 godina, a klijenti su im mahom stranci.
Još su lani iz tvrtki “pod kapom” Osijek Software Cityja poručili kako vape za vrsnim informatičarima. Da im stotinu, pa i 150 stručnjaka, mahom programera, pokuca na vrata, sve bi ih, rekli su tada, istoga trena zaposlili. I pitali bi ih znaju li još koga pouzdanoga i voljnoga zasukati rukave. Zarađivali bi prosječno 8000 do 8500 kuna na mjesec. Fakulteti nisu fokusirani na programere, za kojima je najveća potražnja jer ih se dosta iselilo iz Osijeka, a brojne su se tvrtke, paralelno, doselile u taj grad.
