Nakon završene smjene u Željezari, svi smo išli na trening u Metalac

Sisački Nogometni klub Metalac zlatno doba svoje 70-godišnje povijesti zasigurno je ostvario u razdoblju od 1976. do 1984. godine. Nakon što je u kvalifikacijama protiv Šibenika 1976. izborio drugu saveznu ligu, gdje je boravio jednu sezonu, narednih godina igrači Metalca su stabilni u hrvatskoj Republičkoj ligi, a u sezoni 1983./84. dolaze do polufinala jugoslavenskog Kupa Maršala tita gdje na Poljudu od Hajduka gube 2:1. Veliki je to bio uspjeh za klub u kojem nije bilo profesionalaca i kojeg su sačinjavali radnici Željezare Sisak.

- To je sigurno zapamćeno u povijesti hrvatskog i bivšeg jugoslavenskog sporta kao raritet da klub iz sisačkog predgrađa, tvornički klub bivše Željezare Sisak, napravi jedan takav veliki povijesni uspjeh - rekao je Igor Šprajc, bivši igrač i trener Metalca i organizator prošlotjednog okupljanja 30-ak članova te zlatne generacije Metalca.

- Svi smo mi radili u Željezari, okupimo se na maloj porti u četiri sata nakon posla i idemo na trening. Stoga je taj uspjeh daleko veći obzirom su ostali klubovi tog ranga imali profesionalce - govori nam Zlatan Gršić, bivši igrač, trener i tajnik NK Metalac koji je zadnje tri godine pripremao veliku monografiju o Metalcu i koja će, povodom ovogodišnje 70. obljetnice postojanja kluba, izaći iz tiska do kraja godine.

Metalac je osnovan 1946. godine kao Fiskulturno društvo Radnik i imao je sekcije nogometa, stolnog tenisa, šaha i kuglanja. Nogometni klub je prvu utakmicu odigrao u travnju te godine sa sisačkim NK Naprijed (današnjom Segestom), a od 1949. klub se zove NK Metalac.

- Utakmice Metalca su bile jako posjećene, pogotovo nakon što smo 1959. godine dobili stadion kojeg i danas koristimo, ali nažalost više nije naš. Imali smo i po tri tisuće članova u klubu, a gledalo nas je po četiri do pet tisuća posjetitelja. Danas je nepojmljivo da je na utakmice nekog niželigaša dolazilo tako puno ljudi - naglašava Gršić.

Preživljava u nižim ligama

U to zlatno doba, pa sve do Domovinskog rata, igrali su u klubu gotovo samo igrači iz Siska. U cijeloj toj prijeratnoj povijesti tek je pet, šest igrača bilo izvan Siska. I ti "gosti" nisu dobivali plaću, nego posao u Željezari, smještaj i tri obroka u restoranu društvene prehrane.

- Jedini privilegij koji smo imali u odnosu na ostale radnike Željezare, bio je taj što smo imali godišnje pravo na 30 plaćenih slobodnih dana kako bi mogli imati pripreme dva puta godišnje - dodaje Gršić.

Metalac je, unatoč tome što su igrači bili gotovo isključivo Siščani, dao i neke nogometaše koji su napravili uglednu inozemnu karijeru. Najpoznatiji je možda Ivica Sezen, jedan od legendi zagrebačkog Dinama, koji je za taj klub odigrao više od 400 utakmica, te karijeru nastavio u Munchenu 1860. U inozemstvu su završili i Neven Rudić, Ivica Kordić i drugi. U zlatno doba Metalac su vodili također Siščani – Husein Bobić, Ivan Turkalj, Josip Šprajc, a treneri se nisu mijenjali tako često kao danas, ostajali su neki i po desetak godina na klupi.

Poznat je rivalitet između Metalca i Segeste, a do 70-ih godina prednost je bila na Segestinoj strani. Nakon toga Metalac jača i dostiže te prestiže Segestu. U samostalnoj Hrvatskoj Segesta preuzima primat, ide u prvu nogometnu ligu, a Metalac preživljava u nižim ligama. Tako je i danas, kada se klub natječe u 1. županijskoj ligi, no i dalje ima oko 200 igrača u pet kategorija, od kojih je najviše mladeži.

- Klub danas nije na razini kao što je nekada bio kada je bila sjajna generacija. Bili su tada logistički popraćeni s daleko boljim materijalnim sredstvima i bio je uređeniji stadion. Sada Metalac to sve radi sam. Danas sami i plaćamo zakup stadiona i režije jer bez toga nismo mogli opstati na području Capraga, a smatrali smo da ako odemo iz Capraga, da to znači gašenje kluba - rekao je predsjednik NK Metalca Željko Mlinarić.

Najtužniji dan u povijesti Metalca bio je 25. listopad 1970. godine kada je na gostovanju u Čakovcu umro 20-godišnji igrač Vladimir Šikić.

- To je bila velika tragedija. U jednom duelu je dobio udarac suparničkog igrača u grlo, pao je i više nije ustajao. Odveli su ga u bolnicu, utakmica je nastavljena, Metalac je pobijedio sa 1:0, a onda je stigla informacija da je Vladimir umro – govori Gršić.

U čast Vladimiru Šikiću, od 1978. godine se održava Malonogometni turnir u Sisku koji nosi njegovo ime.