Oživio karlovački DIP
Željko Ratković, vlasnik tvrtke Plexus Jaska d.o.o. uzeo je u najam karlovački drvnu tvrtku DIP, a plan mu je zaposliti 500 ili 600 ljudi
- Imam ozbiljne planove, čiste i dobre namjere i želju da tvrtka uspije, da se razvija, sredstva nisu problem, tržište također. Do sada sam uložio milijun eura vlastitog novca u karlovački DIP, zaposleno je 52 radnika i jedino što može uništiti ovu priču je drvna sirovina koju trebamo od Hrvatskih šuma – priča nam Željko Ratković, direktor tvrtke Plexus Jaska, d.o.o. iz Jastrebarskog koji je uzeo u najam karlovački drvnu tvrtku DIP koja je već tri godine u stečaju. Ozbiljan je ulagač i planira gotovo 30.000 četvornih metara DIP-a na Baniji otkupiti kada vjerovnici najave prodaju prostora.
- Od 52 radnika 30-ak su ljudi koji su i prije radili u DIP-u. Zaposlio sam sve bivše radnike koji su se javili i tražili posao, tako da su ponovno kod nas zaposlene čitave obitelji; uz roditelje čak i djeca. Za sve ima posla jer moj je poslovni plan imati zaposleno i do 500 ili 600 ljudi koji bi mogli raditi i u tri smjene. Imam ugovore s austrijskom tvrtkom Weitzer, jednom od najvećih proizvođača parketa i podova u Europi. Sada im isporučujemo elemente za parkete. Za par mjeseci zaposlit ćemo još ljudi jer ćemo raditi gotov proizvod - lakirane parkete - kazao nam je Ratković.
No, 90 posto drvne sirovine iz Karlovačke županije, priča nam sugovornik, odlazi u druge županije, pa drvoprerađivači u Karlovačkoj županiji nemaju dovoljno sirovine za rad.
Nisu znali što je hrast ili bukva
- Hrvatske šume u Karlovačkoj županiji imaju 380.000 kubika drvne mase, a nama treba 35.000 kubika. Dakle, to je dovoljno drvne mase za sve drvoprerađivače u Karlovačkoj županiji; većih ili manjih i još ima i za druge županije. Nekima je dobro jer imaju malu količinu robe, ali nama, koji se želimo baviti proizvodnjom parketa, zapošljavati ljude, to je problem. Mi sada robu kupujemo od privatnika i plaćamo duplo skuplje. Vidjet ćemo kako će proći javni poziv za raspodjelu drvne mase koji je raspisalo ministarstvo poljoprivrede. Mi smo prijavili ono što nam treba; 35.000 kubika od toga 15.000 hrasta, isto toliko bukve i pet tisuća kubika jasena ili lipe. No, ako nam i ispune te zahtjeve, ne znam kako će nam sirovinu isporučiti s obzirom na to da Hrvatske šume nemaju sjekače. Spreman sam i na to da angažiran tvrtke da nam, u suradnji s Hrvatskim šumama, isporuče sirovinu, samo kako bismo mogli raditi – kazuje nam neke od problema s kojima se susreću drvoprerađivači.
Po Ratkovićevom mišljenju, jedna od najvećih drvnih industrija u Hrvatskoj, a DIP postoji od 1895. godine, propao je jer su ga vodili ljudi koji nisu bili u toj struci, već su se bavili gradnjom, apartmanizaciji, i koji nisu znali što je hrast ili bukva i iz DIP-a su izvlačili što im treba. Taj su nemar i propast DIP-a najskuplje platili radnici koji su tri godine bili bez posla i kojima DIP u stečaju duguje od 19 do 24 plaće.
Radnici, koje smo zatekli u novim pogonima, zadovoljni su. Kažu, nisu se niti nadali da bi netko u DIP-u nastavio proizvodnju, a sada rade i imaju i duplo veću plaću nego prije.
- Radila sam u DIP-u koji mi duguje 22 plaće. Tamo smo radili za minimalac, a sada imamo, ovisno o poslu, i do 4.500 kuna plaću. Zadovoljna sam, naravno, samo da sve to opstane – kazala nam je jedna od radnica.
