– Prilikom odobravanja sadnje paulovnije ne vodimo se kriterijem površine zemljišta, već kriterijem mogućeg utjecaja te vrste na zavičajne divlje vrste i prirodna staništa. Za svaku lokaciju procjenjuje se rizik širenja i ostale moguće negativne posljedice, a posebna briga vodi se o mjestima koja se nalaze u blizini zaštićenih područja – objašnjavaju u Ministarstvu zaštite okoliša.
No dopuštenje za uvođenje vrsta iz roda Paulownia izdano prema Zakonu o zaštiti prirode ne isključuje obvezu provođenja postupka ocjene prihvatljivosti sadnje stranih vrsta na područjima ekološke mreže Natura 2000, a ni ispunjavanje obveza i ograničenja koja nisu u nadležnosti tog ministarstva. Nakon što se ishodi dopuštenje za sadnju, mora se dostaviti godišnje izvješće o provedenim aktivnostima.
Od sredine prošle godine zakonski je reguliran uzgoj paulovnije, a proizvođači sadnica i sjemenja kažu da im se javljaju strani investitori koji se bave biomasom i drvnom industrijom, a žele ulagati u nasade paulovnije na zapuštenom zemljištu kakvog je u Hrvatskoj puno. Uglavnom su to tvrtke iz Njemačke, Austrije, Francuske, Norveške i Nizozemske. Domaći proizvođači pokrenuli su inicijativu za osnivanje udruge s pomoću koje bi zajednički nastupali na inozemnom tržištu.