Neophodna pomoć
Mislim da bi troškove nabave uređaja trebao pokrivati HZZO, s obzirom na to da takvih ljudi nema mnogo, kaže Emira Čaušević
Nove tehnologije pomažu u obavljanju svakodnevnih poslova, no osobama s invalidnošću mogu doista preko noći promijeniti život. Širok raspon različitih pomagala, prvenstveno za osobe koje imaju teškoća s verbalnom komunikacijom, našao se odnedavno i na hrvatskom tržištu, i to zahvaljujući tvrtki osnovanoj pri Tehničkom fakultetu u Rijeci. Riječ je o uređajima koji, primjerice, ljudima koji ne mogu koristiti ruke i noge niti mogu govoriti omogućava da pogledom pišu po ekranu.
Brođaninu Zdravku Deutschu, koji se nakon moždanog udara prije 20 godina našao upravo u takvoj situaciji, asistivna je tehnologija probudila novu nadu u lakši i samostalniji život.
– Moj je suprug stabilan po pitanju funkcija mozga, ali je oduzet. U medijima smo vidjeli uređaj koji reagira na treptaj oka, koji nas je odmah zainteresirao. Nadamo se da je to način za izlazak iz svijeta tišine – kaže Deutschova supruga Zdenka Činkl.
Supruga prevodi
Mehmed Čaušević sa suprugom Emirom komunicira pokretima tzv. abecede u tri reda, na način da ona prevodi ono što on želi reći. Sretni su što je nakon moždanog udara ostao živ, a sada su se, nakon niza godina, prvi put uvjerili da postoje puno bolji i lakši načini komunikacije.
– Mislim da bi troškove nabave uređaja trebao pokrivati HZZO, s obzirom na to da takvih ljudi nema mnogo. Nažalost, umjesto toga, oni nam nude neke druge stvari koje nam ne trebaju – kaže Emira Čaušević.
U udruzi osoba s invalidnošću Loco-Moto oduševljeni su širokim spektrom različitih uređaja koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju i odraslima, od jednostavnih statičkih komunikatora preko naprednih komunikatora upravljanih pogledom do uređaja za alternativni pristup računalu. Kažu da su bili svjedoci lijepih primjera ljudi koji su bili zatvoreni u svojim sobama, a koji su se korištenjem komunikatora preporodili.
– Mi koji živimo s osobama s invalidnošću uočili smo da im je upravo to što ne mogu govoriti najveći problem. Ti ljudi ne mogu ni reći kako im je. Ako je to u kombinaciji s motoričkim oštećenjima, na kraju dobijete potpuno izoliranu osobu koja živi u nekom svom svijetu, a ne bi trebalo tako biti – kaže Gordana Matanović, predsjednica udruge.
