- Čini mi se da škole ignoriraju taj problem, jer u školi mog sina to traje već mjesec dana. Za vikend mu očistim kosu od ušiju, a u ponedjeljak se vrati kući iz škole s novima, crnohumorno bih mogla reći s “mutantima od ušiju”. Ponovno mu očistim kosu od ušiju, ode dijete ujutro u školu čiste, mirisne, oprane i očišćene kose, a kad se u 14 sati vrati kući, po glavi mu hodaju uši. I tako iz dana u dan cijeloga mjeseca - kazala je za Glas Slavonije razočarana Osječanka kojoj dijete pohađa školu u gradskom središtu. Dodaje i kako je u osnovnu školu došla medicinska sestra, 'pregledala djecu bez češlja' i zaključila da ušiju nema.
Prof. dr. sc. Josip Milas, prim. dr. med., specijalist epidemiologije, voditelj Epidemiološke službe u Zavodu za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, kaže kako im stižu dojave s terena, odnosno iz škola, da ušiju ima.
Neodgovornost pojedinih roditelja
- Mi kao epidemiolozi preventivci pokušavamo dati upute ravnateljima i nastavnicima kako da postupe, jer se u ovom slučaju najčešće radi o neodgovornosti pojedinih roditelja. Ušljivost je još uvijek stigmatizirana, no o tome treba početi otvoreno razgovarati. Ušljivost se pojavljuje, u pravilu, kod djece nižeg socioekonomskog statusa. No, nije to problem, problem je što roditelji te djece ne poduzimaju mjere da ušljivost zaustave pa su ona prenositelji ušiju - kaže dr. Milas.
Epidemiolog dodaje kako bi ravnatelji škola trebali poduzeti mjere prema neodgovornim roditeljima, odnosno obavijestiti o tome Centar za socijalnu skrb i vidjeti u kakvim uvjetima djeca žive i u čemu je problem da ih roditelji ne očiste od ušiju.
- Ta djece nisu ništa kriva, ali stalno imaju uši. Tu se pojavljuje problem i što onda druga djeca koja su stalno izložena riziku da od njih dobiju uši počinju pokazivati agresiju prema njima. Nisam siguran da je rješenje zabraniti djeci koja imaju uši dolazak u školu, ali tu bi se trebala uključiti i neka školska inspekcija, uz Centar za socijalni skrb pa da se problem riješi - odlučan je dr. Milas.