Međimursko gospodarstvo
U Međimurskoj i Varaždinskoj županiji nedostaju visokoobrazovani stručnjaci, tzv. srednji menadžment, i prelazak na višu tehnologiju proizvodnje, smatra ekonomistica Nadica Jelaš
Radnici u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji podjednako zaostaju za ostalima u visini prosječnih neto plaća koje su za 18 posto niže. U Koprivničko-križevačkoj županiji plaće su nešto veće i zaostaju za oko 12 posto, ponajviše zahvaljujući moćnoj Podravci. Prema podacima, koje je od Fine prikupio i obradio Upravni odjel za gospodarske djelatnosti Međimurske županije, poduzetnici u tri sjeverozapadne županije bilježe dobre rezultate, no plaće koje isplaćuju radnicima i dalje su među najnižima u državi. Kao glavni razlog analizičari navode radnointenzivnu industriju, poput tekstilne i obućarske, koje su slabije plaćene, kao i građevina.
- Nezaposlenost nikad nije bila manja, na burzi je oko 4500 građana, dok ih je sredinom 2013. bilo 8300. Ujedno smo zabilježili i prosjek plaće od 4085 kuna, što je u usporedbi s 2014. rast za 146 kuna. On veseli, no ne možemo biti do kraja zadovoljni jer su plaće još uvijek manje od državnog prosjeka za 18,6 posto - kaže međimurski župan Matija Posavec, koji smatra da bi smanjenje parafiskalnih nameta i promjena Zakona o minimalnoj plaći radnicima povećala primanja, a samim tim rasla bi i potrošnja.
Najteže obrtnicima
U građevinarstvu je prosječna plaća svega 3298 kuna, u trgovini na veliko i malo 3697 kuna, u najraširenijoj prerađivačkoj industriji gotovo 15.000 radnika prima prosječnu plaću od 4360 kuna, dok su najveće u opskrbi strujom i plinom, gotovo 6000 kuna, no u toj je branši zaposleno samo stotinjak ljudi. BDP je u Međimurskoj županiji u 2015. godini iznosio 8418 eura, dok je državni prosjek 10.228. Prosječna godišnja stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 12,6, a za cijelu državu 16,7 posto. Za četvrtinu su povećane investicije u dugotrajnu imovinu, izvoz je porastao za 13,6 posto, a uvoz za 10,3, pa je ostvaren suficit od 1,9 milijardi kuna.
- Ovisimo o lohn poslovima koji se odrađuju za druge. Poduzetnici dobiju materijal i gotovu tehnologiju od inozemnih poslovnih partnera kojima trebaju samo naše ruke. Zato su nam i plaće niske. Ima, naravno, i tvrtki s vlastitim proizvodnim programom, no takvih je premalo - kaže N. Jelaš. I izvoz, smatra, ponajviše raste zbog lohn poslova koje domaće tvrtke odrađuju za strane partnere i potom izvezu. Međimurju nedostaju visokoobrazovani stručnjaci, tzv. srednji menadžment, i prelazak na višu tehnologiju proizvodnje.
- Treba ulagati u inovacije i tehnologiju, a ne od dobiti samo kupovati apartmane na moru. Naši ljudi razmišljaju na način da ne treba sva jaja trpati u istu košaru, pa novac zarađen, na primjer, u prerađivačkoj industriji, plasiraju u nešto drugo, umjesto u podizanje kvalitete i inovativnosti u svojoj primarnoj djelatnosti - napominje. Mlade treba potaknuti da se nakon fakulteta vrate u Međimurje, no uvjet su radna mjesta za visokoobrazovane, a po potrebi i stan. Manji poduzetnici morali pak bi se udruživati u klastere. - Sve to ne ide preko noći, no treba početi mijenjati strukturu gospodarstva - upozorava N. Jelaš.
