U Goričanu, međimurskoj općini s oko 2800 stanovnika, 2018. proslavit će stotu obljetnicu osnivanja Goričanske (Gorčanske) republike, malo poznatog događaja ili, kako ga neki nazivaju, fenomena u hrvatskoj povijesti. Međimurje je 1918. pripadalo Austro-Ugarskoj Monarhiji, i to njenu ugarskom dijelu.
Nezadovoljni mađarskom upravom, gladni i ogorčeni mještani, u studenom te godine protjerali su općinsku vlast i proglasili Goričan samostalnom republikom raskinuvši sve veze s ondašnjim državnim sustavom. Ususret obljetnici, o Goričanskoj republici na okruglom stolu govorili su mr.sc. Vladimir Kalšan, prof. emeritus Stjepan Hranjec i župnik Josip Drvoderić, uz moderatoricu Anu Šestak, voditeljicu Povijesnog odjela u Muzeju Međimurja.
Otjerali službenike i trgovce
– U trenutku kada su se carstva rušila i netragom nestajala, mali i obični čovjek Goričana sanjao je o slobodi, samostalnosti i boljim socijalnim prilikama u novom društvenom uređenju – republici! – istaknuto je na okruglom stolu. Hrvatski sabor u Zagrebu 29. listopada 1918. proglasio je samostalnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja nastaje na prostoru Austro-Ugarske Monarhije.
Kao sjeverna granica prema Ugarskoj određena je rijeka Drava, što je izazvalo bijes Međimuraca koji su time ostali izvan Hrvatske. Mještani su upali u općinske prostorije, uništili sliku cara i kralja, i otjerali službenike i trgovce koji su upomoć pozvali vojsku. U pucnjavi je ubijen 19-godišnji Franjo Tisaj, mještani su organizirali narodnu stražu i proglasili republiku, koja je postojala samo nekoliko tjedana. U krvi je ugašena 16. studenog, a živote su uz Tisaja, izgubili i Vid Gašparić, Đuro Horvat, Đuro Beti i Tomo Lukovnjak, kojima je 1978. usred sela podignuta spomen-ploča.