Izbornik
Naslovnica Županije Osječko-baranjska
Seljački vođa Antun Laslo iz Đakova:

Nakon 40 godina odustaje od biznisa: Rasprodajem farmu muznih krava

Antun Laslo
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Nakon 40 godina rada jedan od seljačkih vođa zbog niske otkupne cijene mlijeka odustaje od biznisa. Ipak, ne planira potpuno odustati od stočarstva, već se prebacuje na ovčarstvo

Dosta mi je, rasprodajem cijelu svoju farmu muznih krava! Teško mi je, mljekarstvo mi je u srcu, ali ne mogu više – zavapio je Antun Laslo, seljački vođa i čelnik Udruge OPG-ova Život.

Nakon točno 40 godina krave više neće mukati u njegovim stajama u Satnici Đakovačkoj. Ruke diže i jedan od najupornijih.

– Cijene su mlijeka preniske, a ulazni troškovi previsoki. Iznos od 2,60 kuna za litru nije dovoljan da bismo preživjeli. Nužne su minimalno tri kune, i to da bi se poslovalo s nulom. Mlijeko se u Hrvatsku uvozi, a naše domaće podcjenjuje. Prosvjedovali smo, žalili se, molili, ali uzalud – objašnjava Laslo svoj potez koji je nemalo iznenadio njegove kolege.

Mlijeko je na njegovoj farmi “poteklo” još davne 1977. godine. Bila su to vremena kada je “svaka litra u selu imala svoga kupca”.

– I moji su roditelji imali desetak krava pa sam od djetinjstva vezan uz mljekarstvo, a tu sam ljubav prenio i na svoju djecu – prisjeća se naš sugovornik.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Ostali bez snage

Od farme žive i o njoj se danas skrbe Laslova dva sina i njihove supruge te jedna zaposlenica. On je u mirovini, ali pomaže koliko može. Antun Laslo počeo je s 15 muznih krava, a u štalama ih je trenutačno 50-ak. I sve su na prodaju, baš kao i 20-ak steonih junica. Proizvode, usporedbe radi, 850 do 900 litara mlijeka na dan. Rekord im je pak bio 1300 litara dnevno.

– Prodali smo dosad tek četiri krave, u selo kod Karlovca. Zvao je još jedan potencijalni kupac, iz Dalmacije, ali je odustao. Sin je oglasio prodaju na internetu pa čekamo – dodaje Laslo. Slab interes za kupnju ne čudi ga jer je, kaže, propalo više od 60.000 mljekara u Hrvatskoj.

– Cijena je mlijeka u okruženju slična našoj, no tamošnji farmeri funkcioniraju. Kako? Očito imaju nekakve poticaje, skrivene potpore ili fondove – pretpostavlja on.

Cijeli je život proveo na farmi, usmjerio je u tom pravcu i potomke pa ne planira, ipak, potpuno odustati od stočarstva. Prebacuju se na ovčarstvo. Kupili su već stotinjak ovaca, a pokušat će tu brojku podići na od 200 do 250. Taj bi posao, nada se, mogao biti isplativiji.

– Plan nam je i toviti junad, ali ne znam odakle ćemo nabaviti telad jer, ako nema krava i mlijeka, nema ni teladi. A za mljekarstvo zaista više nemamo snage – zaključuje.