Donesena Deklaracija o očuvanju pasmina
Od nemjerljive je važnosti pomoć jedinica lokalne i regionalne samouprave u očuvanju pasmina jer su mnoge od njih kritično ugrožene
Pojavio se na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće i vrlo je brzo postao cijenjen zbog snage. Počeo se koristiti u poljoprivrednim radovima i transportu. Međimurski konj, a o njemu je riječ, ima malu glavu i šiljate uši, kratak i mišićav vrat, široka leđa i greben visok od 155 do 165 centimetara. Pastusi su teški do 900 kilograma, a kobile od 650 do 800.
Prijeti im izumiranje
Prva je autohtona hrvatska pasmina konja koja se spominje u hipološkoj literaturi Europe 1894. godine, a Encyclopedia Britannica u svojem izdanju “The Ultimate Horse Book” opisuje ju na tri stranice. Međimurski konj danas je kritično ugrožena vrsta i spominje se u Deklaraciji o očuvanju i zaštiti međimurskih zavičajnih pasmina domaćih životinja koju je nedavno donijela Skupština Međimurske županije.
Predložio ju je vijećnik Marijan Varga, a prijedlog teksta Deklaracije podržali su Udruga uzgajivača međimurskoga konja Međimurec, Kinološko društvo Međimurje, matični klub uzgajivača malog međimurskog psa međija, Udruga uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica i matični klub uzgajivača hrvatskih domaćih i međimurskih zavičajnih pasmina.
– Od nemjerljive je važnosti i pomoć jedinica lokalne i regionalne samouprave u očuvanju pasmina jer su mnoge od njih kritično ugrožene i prijeti im izumiranje – pojašnjava M. Varga. Temelji za donošenje Deklaracije pronađeni su u tome što Hrvatski kinološki savez priznaje pasminu mali međimurski pas međi kao hrvatsku autohtonu pasminu, a u evidenciji pasmina nastalih u Međimurju navode se kokoš hrvatica, međimurska kokoš, dravska guska, golub međimurska lastavica, hrvatski golub gušan i hrvatski veliki opaljeni kunić.
Međimurski brend
Autohtone pasmine su, napominje se u Deklaraciji, nasljeđe nemjerljive vrijednosti u ekonomskom, socijalnom, prirodnom i kulturološkom smislu te čuvaju identitet podneblja, a geni su potencijal za sigurnost proizvodnje hrane u budućnosti, jer se njima jamči otpornost i prilagodljivost što će tek doći do punog izražaja. Te pasmine su, navodi se, i svojevrsni međimurski brend i zavičajni simboli.
