Navala berača u Brežane Lekeničke
Nakon što su otkupljivači obitelji Dorotić nudili ponižavajuću otkupnu cijenu, Sven Dorotić smislio je novi poslovni model
Nakon što je Sven Dorotić iz Brežana Lekeničkih, sela na pola puta između Siska i Zagreba, preko Facebooka pozvao ljude da si dođu nabrati jabuka po cijeni od jedne do tri kune po kilogramu, na OPG-u Dorotićevih ne prođe ni minuta bez kupaca-berača. Nitko nije mogao ni zamisliti toliki interes.
Pješačila četiri kilometra
– Zovu nas odasvud, iz Rijeke, Karlovca, Dubrovnika..., ljudi masovno zovu i dolaze, za vikend je naš voćnjak bio pun ljudi i automobila, došlo ih je sigurno 500. Dolaze i obitelji s djecom, ali i oni od 88 godina. Prošli četvrtak posjetila nas je 76-godišnjakinja iz Zagreba koja od rođenja živi na Britancu. Gospođa se autobusom dovezla do sela Peščenice, a potom je pješačila četiri kilometra do nas kako bi si sama nabrala jabuka. Rekla je da joj je bila životna želja da sama bere jabuke i da si je to sada ispunila – kazuje nam 26-godišnji Sven Dorotić, magistar agrobiznisa i ruralnog razvoja. Bili su im proteklih dana na imanju i kirurzi, sveučilišni profesori, pravnici..., i svi su sami brali jabuke i odnijeli ih kući.
Dorotić je na ideju došao kada se njegov otac Franjo, dugogodišnji voćar i jedan od prvih članova Hrvatske voćarske zajednice, sav očajan vratio s pregovora s otkupljivačima. Cijena koju su mu nudili bila je ponižavajuća, a u kombinaciji s nedostatkom radne snage činilo se da će ovogodišnji izvrsni urod jabuka na 4800 stabala propasti.
– Sven mi je rekao da se ne sekiram, da ima ideju i da će sve biti dobro. Cijela obitelj dala mu je slobodne ruke i sve govori da će se njegova ideja pokazati dobrom – govori Svenov 55-godišnji otac Franjo.
I doista, računica je dobra. Naime, otkupljivači su im nudili 1,80 kuna za prvu klasu, 1,40 za drugu te 30 lipa za kilogram industrijskih jabuka. Rekli su im da imaju jeftinije jabuke iz Poljske, iz hladnjača. No otkupne cijene se do polica trgovačkih centara višestruko uvećaju, pa je i beračima koji si u Brežane Lekeničke dođu nabrati jabuka neshvatljivo kako je Dorotićima isplativo prodavati prvu klasu jabuka za tri kune, a po sortama, recimo, dvije kune za kilogram zlatnog delišesa, a idared i jonagold za po dvije i pol kune po kilogramu.
– Gledajte, jabuke su u trgovinama, na sniženju, po sedam kuna za kilogram. Tako da se nama isplati doći iz Zagreba automobilom ovdje. No, puno nam je bitnije da znamo što beremo i što jedemo. Ovdje dođemo, probamo, vidimo da su kvalitetne, odabremo si jabuke koje nam se svide, uberemo ih i prezadovoljni smo – govori nam zagrebački bračni par Vesna i Branko Divjanović koje smo zatekli u branju jabuka na OPG-u Dorotić. Vidjeli su poziv na Facebooku, došli i nisu požalili.
Domaće i provjereno
– U trgovačkom centru ne znate što kupujete, morate vjerovati na riječ, a ovdje nam je sigurno i porijeklo i kvaliteta. Smatrajte nas izvidnicom, sada ćemo svoj rodbini i prijateljima reći da dođu – rekli su Divjanovići Svenu Dorotiću nakon što su si izabrali svježe plodove.
– Ljudi se čude niskoj cijeni, ali kad vidite koliko su nam nudili otkupljivači, računica je jasna. Nemamo ni trošak radne snage, ljudi nekad donesu i svoju ambalažu pa su i tu manji troškovi, ali nekako sam najradosniji što imamo kontakt s kupcima. Kad prodate jabuke otkupljivačima, ne znate gdje završe – napominje Sven kojeg su posebno obradovali prizori za vikend kada su im u voćnjak došle cijele obitelji s djecom, od kojih je nekima to bila prva spoznaja da jabuke ne zriju u trgovačkim centrima, nego na stablima.
Dorotići su starosjedioci, od 17. stoljeća ponosno žive na svojoj zemlji i od nje.
– Beskrajno sam sada sretan, kao i moji sinovi Sven i Fran i cijela obitelj, što smo zaobišli sve te čimbenike koji isključivo misle o sebi i svojoj zaradi. Ali ja to gledam sa svoje točke, čovjek se ne može najesti za mjesec dana unaprijed, može samo za jedan dan kupiti hranu i tako ni ja nisam od onih koji žele enormnu količinu prihoda gazeći preko svih. I ova cijena koja je ovako uspostavljena sasvim je u redu za našu obitelj, iako mnogi sada pljuju po nama, ali vrlo dobro znaju o čemu govorim – kaže Franjo Dorotić te otkriva i da su im se, čim je priča “dođi-uberi-plati” izašla u javnost, odmah javili otkupljivači ponudivši višu cijenu.
No, Dorotići više ne kontaktiraju s veletrgovcima. Imaju plan da sa zaradom od ovogodišnjih 120 tona uroda kupe sustav za obranu od mraza i tuče te vlastitu liniju za proizvodnju octa i soka. Dugoročni je plan napraviti u voćnjaku drvenu kućicu s natkrivenim prostorom.
– Ljudi koji od nas odlaze sa smiješkom, sigurno će nam se vratiti – kaže Franjo Dorotić ni sam ne vjerujući koliko ljudi želi i ubrati ono što će kasnije pojesti.
