Jozo Marković oživio rodne Bilivode
Napravio je 40 kućica, ukrasio ih lampicama, a cijeloga adventa u njemu će se okupljati mještani Luga Gradinskog, u kojem je Jozo našao novi dom. Osvanut će tamo i žive jaslice 22. prosinca, a iako su i on i supruga mu bez primanja, Jozo je za njih čak kupio magare
- Svoje selo iz Bosne prenio sam u Slavoniju! - ponosan je Jozo Marković iz Luga Gradinskog kod Virovitice. Tri je mjeseca marljivo slagao dasku po dasku i izgradio drvenu repliku svojih rodnih Bilivoda. Selo je to nadomak Zenice, a u ratu je do temelja uništeno i tako praktički prestale postojati – i 24 godine kasnije tek je jedna kuća obnovljena. Jozo ga je oživio na svom gruntu u Slavoniji.
- Četrdeset je kućica, uvedena je i struja pa svaka ima svoje svjetlo. Makete su visine od 80 centimetara do jednog metra. Na svakom krovu su 42 crijepa. Stare crjepove, oko 1800 komada, poskidao sam s krovova kuća koje su bile za rušenje pa su mu prijatelji dopustili da ih uzmem – prikazuje on. Napisao je na svakoj i tko su joj bili stranari. Ukrasio ih je šarenim lampicama, nasred sela postavio i adventski vijenac, a cijeloga adventa u drvenom će se Bilivodama okupljati i družiti mještani Luga Gradinskog, gdje je obitelj Marković pronašla novi dom.
- Prijatelji vinari donirali su vino, a jedan kolega brašno iz svoga mlina pa tko god dođe, popit će kuhano vino ili čaj i pojesti lepinju, besplatno, naravno – zahvalan je Jozo svima koji su pomogli. A njemu je najveća zahvala, kaže, oduševljenje posjetitelja.
- Rekli su mi kako takvo nešto u Hrvatskoj još nitko nije napravio! - presretan je.
Radio kao rudar
Osvanut će tamo i žive jaslice 22. prosinca, a iako su i on i supruga mu Jelena bez ikakvih primanja, Jozo je za njih čak kupio magare. Nabavit će, otkriva nam, i ponija, ovce i janjce dovest će svoje, a susjedi i prijatelji uskočit će u kostime i odglumiti Mariju, Josipa i pastire.
Supružnici Marković su, inače, nezaposleni, a žive od malo ovaca i svinja, nešto ječma i kukuruza što uzgajaju. Punih je 18 godina Jozo u Bosni radio kao rudar, a u rudniku je radni vijek proveo i njegov otac. Zenička je željezara u to doba, prisjeća se, zapošljavala 24.000 radnika. Rat je sve uništio, dom mu je nestao u pepelu. Gdje će nasloniti glavu, tražili su Markovići prvo u Trogiru, pa u hotelu Medena, pa u Njemačkoj, a na kraju su se skrasili u Lugu Gradinskom.
Život Jozu nije mazio, a moglo je biti i drukčiji, da je prihvatio poziv brata i dviju sestara pa otišao k njima – u Las Vegas. No “preko Bare” on nikako nije želio. Na selu je, kaže, rođen, i na selu će i umrijeti.
