Dan s rendžerima u Kopačkom ritu
Čuvarima ne stvaraju probleme šarani, jeleni i veprovi, nego ljudi. U krađi ribe zatečeni su i ugledni Osječani pa i odvjetnik s kukuljicom na glavi
Čamac “para” vodu i prekida kormorane u grupnom lovu. Mlade štuke i šarani u sekundi im ispadaju iz kljuna i s praskom padaju u vodu. S plijenom ne mogu letjeti pa ga se odriču. Panično mašući krilima, prskajući sve oko sebe, pa i putnike u čamcu, kormorani se dižu, lete i bježe. Kad zvuk čamca utihne,vraćaju se poslu – lupajući krilima tjeraju ribu u klopku, a kormorani u prvim redovima potom zaranju i grabe svoj obrok. Idilična je to slika iz Parka prirode Kopački rit i promatraču se na trenutke čini kao da se sve to ne događa tek desetak kilometara od srca Osijeka i gradske vreve.
-Ribiči ne vole kormorane jer im plaše ribu, a da nema njih, ne bi bilo ni toliko orlova, čuvamo 50-ak gnijezda. Dok kormorani love, orlovi ih promatraju pa se zalete kao da će njih zgrabiti, ovi se uplaše i ispuste ribu pa je tako “serviraju” orlovima – opisuju nam Hrvoje Domazetović i Šandor Kovač dok čamcem krstare po ritu. Njih su dvojica čuvari prirode u Kopačkom ritu, prvi s 11, a drugi sa 16 godina staža. Nema posla koji bi, složni su, više voljeli raditi. “Gaze” čamcem preko livada, potopljenih vodom, na kojima su se u svibnju mrijestili šarani. Tristo je centimetara vodostaj na ustavi Kopačevo, no voda se počinje povlačiti i spustit će se na 80 centimetara. Istim tim livadama, nad kojima trenutno plivaju ribe, projurit će tako za dva, tri tjedna jeleni i počet će rika, prerovat će ih divlje svinje.
-Gdje to još ima? - ponosni su baranjski rendžeri.
Upravo je to njihova zadaća – očuvati ukupnost života u močvari koja je, među ostalim, dom i rijetkoj crnoj rodi i izrazito ugroženim čapljama dangubama. A probleme čuvarima ne stvaraju ni šarani, ni jeleni, ni veprovi, već ljudske ruke. Prije nego su uskočili u čamac, Hrvoje i Šandor odvezli su, naime, nedavno zaplijenjene mreže i vrške u skladište u Tikvešu. Kopački je rit među rijetkim preostalim mrijestilištima u Dravi u Dunavu u Europi, veća je od njih tek Delta Dunava paje i na udaru ribokradica.
Domišljati lopovi
-Za samo jednu noć u proljeće može se, primjerice, nahvatati ribe vrijedne 15.000 do 16.000 kuna, i to smuđa, šarana, soma. Nema dana, u sezoni, kada ne nalazimo mreže. Riba je to koja izdaleka dolazi na mriješćenje i ako ju uhvate, manjak i šteta osjetit će se i u Mađarskoj, Srbiji... – ističe Hrvoje. U ribokrađi u ritu zatečeni su svojedobno i ugledni Osječani, pa tako i jedan poznati odvjetnik – i to s kukuljicom na glavi.
Domišljatost se lopovima mora priznati pa rendžeri prvo trebaju otkriti i naučiti njihove metode.
-Dovezu čamce, motore im skriju u šaš, a njih potope – priča Šandor. Najčešće je plovilo za krađu, pak, obična guma preko koje se stavi daska za sjednje, a iako djeluje bezazleno, jedan je uhvaćeni muškarac tako pokrao 50-ak kilograma ribe. Mreže kupe u balama, špage u Srbiji pa klopke za ribe kroje po svome. Stoji ih to stotinjak eura, no bacali su u vodu i skupe mreže od 4000, pa i 5000 kuna. Koriste i male akumulatore koji strujom ošamute ribu na par minuta pa ispliva na površinu i samo ju pokupe. Nabasali su čuvari svojedobno i na cestu koju si je kroz šaš napravio jedan kradljivac kako bi skuterom mogao stići do vode.
Na oku lopovi drže i same čuvare pa, primjerice, dok jedan rasprostire mreže, drugi stražari uz rendžerove čamce. Motre im i službene automobile.
-Znali su nas pratiti još od naših kuća – dodaje Hrvoje.
Sumnjali su rendžeri dugo da se na petom kilometru Dunava, minski sumnjivom, krade riba pa su se svojedobno pješice zaputili kroz šikaru i šumu. Ludom srećom, kažu, zatekli su kradljivce taman kad su dolazili, vadili mreže i velikim kamenom potapali čamac. Čuvari su legli u travu i pritajili se, bili su svega 50-ak metra dalje, nisu se usudili ni šaptati. Cijela je drama počela oko 16 sati, a okončala se – sutradan u 21! Ležali su u vodi više od 24 sata, nisu se u životu tako smrznuli. Zvali su policiju, no ona ih nije mogla naći pa je Hrvoje triput odlazio po njih i ostavljao Šandora samoga, strahujući za kolegin život.
-Nismo imali niti vode niti hrane – prisjećaju se. Akcija je uspjela, uhvaćena je očito dobro organizirana ekipa. No, kazne koje su na koncu sudskog postupka dobili, nisu ohrabrujuće – kreću se od 3000 kuna do 16 dana dobrotvornog rada.
Ljubav prema prirodi i ritu
A samim rendžerima zakon sve više “veže ruke” pa kad zateknu počinitelje na djelu, prekršajno ih mogu prijaviti u policiji, ali imprije toga moraju utvrditi identitet. Dok je prilazio mrežama, Šandor je jednom čak začuo i pucnjeve. Počinitelj je na koncu policiji tvrdio kako je bila riječ o petardama.
Sedam rendžera, inače, brine o Kopačkom ritu. Članovi su Udruge Hrvatski rendžer, koja je osnovana 2010. i broji 84 člana. Voda diktira život u močvari pa tako i posao čuvarima. Kada za koji dan isprate ribu natrag u Dunav i Dravu, pazit će na jelensku divljač, ujedno i najbrojniju. U doba rike jelenima je potreban mir. Divlje svinje bit će im u fokusu u listopadu i studenome jer ima krivolovaca koji se “dosjete” ustrijeliti divlju svinju paju dodati u kobasice.
Posao u vodi i među komarcima uzima danak pa se rendžeri nerijetko razbolijevaju. Šandora je lani zarazio komarac, sedam je mjeseci bolovao. No, sve to prebole jer je ljubav prema prirodi i ritu, zaključuju, neprocjenjiva.
Kopački se rit, inače, prostire na 24.000 hektara, a od toga 7500 je posebni zoološki rezervat, po kojemu je i kretanje zabranjeno.
