Uređaj za štitne signale star 133 godine još se koristi na željezničkoj postaji u Daruvaru, a njime znaju upravljati samo najstariji željeznički prometnici. Jedan od njih je Ivica Ljevaković, koji upravo broji 41 godinu radnog staža. Ivica je jedan od rijetkih prometnika koji su imali priliku raditi s ovim uređajem koji je donedavno postojao samo na tri mjesta u Hrvatskoj.
Problem ga je popraviti
Naime, tijekom gradnje pruge Barč – Pakrac 1885. godine željeznička postaja dobila je svoj uređaj za štitne signale kojim se Ivica koristi čak i nakon toliko godina. Isti taj uređaj postojao je još u Pakracu, gdje je Ivica također radio, kao i u Siraču, međutim na tim postajama ga više nema pa je ovaj muzejski primjerak ostao jedino u Daruvaru.
– Jedino je ovaj još u funkciji. Inače, pruga je tek nedavno otvorena, nakon četiri godine neprometovanja i, moram priznati, iznenadio sam se kada sam vidio da uređaj i dalje ovdje stoji. Još radi, iako s njim imamo malih problema – kazao je Ivica. Kada dođe do kvara, nastaje problem jer zbog zastarjele tehnologije rijetko tko zna popraviti uređaj. Riječ je, naime, o uređaju koji odašilje takozvani signal štitnica, a Ivica ga pokreće iz svojeg ureda tako da okreće, odnosno kurbla ručicu na uređaju. Zatim pomiče ploču koja vlaku označava može li ući u postaju.
Upravo je pruga Barč – Pakrac prema nekim knjigama prva lokalna željeznica u Hrvatskoj. Te iste 1885. godine, ali ujesen, pušten je u promet odvojak pruge od Bastaja prema Končanici. Vezu na drugu stranu – prema Zagrebu, Daruvar je dobio dvije godine kasnije. Tada je do Pakraca stigla pruga iz Banove Jaruge. Ova je pruga stigla iz Mađarske, takozvanim vicinalnim, sporednim, odvojkom koji je počinjao u Barču, a oznake na uređaju za štitne signale odaju pravu istinu o njegovoj starosti.
– Na njima piše Budapest, Rudolf Jaroš, koji je bio češki političar, što znači da se sve odvilo za vrijeme Austro-Ugarske kada je Budimpešta bila glavni grad. Kada je ta pruga bila građena, Daruvar je cvjetao, i to je puno značilo za njegov razvoj, kao i za ostala mjesta kojima je pruga prolazila. Činjenica da se i danas koristimo tim uređajem govori puno o tom vremenu, ali i vremenu danas – kazao je pomalo sarkastično Ivica.
Vrijeme je za promjenu
U jednu ruku, kaže, uređaj je lijepo vidjeti i znati da još funkcionira, međutim ipak je vrijeme za promjenu.
Cijelu je postaju potrebno obnoviti, a kada se to dogodi, kaže, nada se da će ovaj stoljetni uređaj biti prvi na redu za zamjenu te da će naći svoje mjesto u nekom od tehničkih muzeja.