Sto godina knjige koja je pomogla da se Međimurje pripoji Hrvatskoj

Ove godine obilježava se stota obljetnica objavljivanja knjige “Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja” i 40 godina od smrti dr. Vinka Žganca (1890. – 1976.), hrvatskog etnomuzikologa, melografa i akademika, koji je odigrao veliku ulogu u borbi za nacionalna prava međimurskih Hrvata u Ugarskoj. Njemu je i posvećena izložba “Knjiga koja je ispravila povijest (1916.) – Dr. Vinko Žganec” koja će večeras u 18 sati biti u Knjižnici i čitaonici Nikola Zrinski u Čakovcu.

Kao mladić Žganec je objavljivao članke i feljtone s analizama socijalnih i političkih prilika u Međimurju trudeći se potaknuti Međimurce da glasnije i snažnije iskazuju domoljublje. U feljtonu “Međimurje spava” 1908. upozoravao je, na primjer, da će Međimurje za dvadesetak godina dobiti “mađarski karakter” ako se ne trgne.

Knjiga kao krunski dokaz

Od 1908. i prve pučke pjesme koju je zabilježio, a bila je to “Magla se kadi, hajdina cvete”, pa do 1916. skupio je 81 pjesmu. “Značajna njihova ljepota, bogati i izvorni motivi njihovi ponukali su me da te pjesme sačuvam od zaborava i propasti, u koju bi s vremenom sigurno pale...”, zapisao je.

Knjiga “Međimurske pučke popijevke iz Međimurja” koju je 1916. objavio u vlastitoj nakladi, 1920. godine odigrala je, kažu, vrlo važnu ulogu u diplomatskim pregovorima koji su doveli do priključenja Međimurja matici Hrvatskoj Trianonskim mirovnim ugovorom potpisanim u Versaillesu, godinu dana nakon Rezolucije o odcjepljenju Međimurja donesene u siječnju 1919. u Čakovcu.

– Knjiga je bila krunski dokaz da je Međimurje hrvatski, a ne mađarski etnički prostor i pripojeno je matici zemlji – ističe ravnateljica knjižnice Ljiljana Križan. Odluka mirovne konferencije ovisila je, naime, i o stavu međunarodne vojne komisije za razgraničenje koja je procjenjivala kome će pripasti Međimurje, a u obzir je u procjeni “međimurskog hrvatstva” uzela i Žgančeve zapise. Na kraju je odlučeno da Međimurje postane dio tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.