'Svaka čast Višnjiću, ali naš načelnik Grga isti je general Gotovina!'

Dok se prilazi uredu načelnika Semeljaca, a on sjedi zadubljen u računalo, profilom okrenut ulazu, "na prvu" bi se lako moglo pomisliti kako je čelni čovjek te općine kod Đakova ni manje ni više nego – general Ante Gotovina. Sličnost je zapanjujuća. Dok razgovara na telefon, upečatljivo gestikulira.

- Promatrao sam generala na TV-u, isto tako i on gestikulira – dočekuje nas načelnik Grga Lončarević. Iako odmjeren, u glasu mu se nazire svojevrsni ponos.

- Nije ni on, koliko sam uočio, pretjerano visok, ali ja sam ipak desetak centimetara niži – ustaje on od stola i mjerka. I po godinama su bliski, dodaje, Gotovina je rođen u listopadu 1955., a on u siječnju 1957.

- I kad čujem svoj glasu na radiju, podsjeća me na njegov – iskren je on.

Tek možda pokoja sijeda vlas više "upada u oči" na načelniku i razlikuje ga time od generala.

- Stari se, prošao sam lani i kemoterapije – nadovezuje se.

Još dok je trajao progon Gotovine, "pukla" je priča o njihovoj sličnosti. Načelnik je tih godina dosta putovao svijetom, na sajmove širom Europe.

- Nisam nikada doživio nelagodu na granici, od policije ili carinika, jedino što su me kolege zezale kako će me prodati – priča on.

Njegov izgled postao je ponovno "top tema" otkako je Antun Vrdoljak otkrio da snima film o generalu Gotovini, s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi. Mještani Semeljaca, ali i okolice, složni su – bolji bi im izbor bio njihov načelnik.

- Svaka čast Višnjiću, dobar je glumac, ali nije za Gotovinu! Lončarevića znam još iz mladosti, ne sjećam se jel' i tada sličio Gotovini jer onda nismo znali Gotovinu. Ali uvijek je bio markantan – kaže Ankica Bježančević iz susjednih Forkuševaca.

Poziv na proslavu za Dan općine

Zajedničkih rođaka i korijena, sasvim je siguran, nemaju, Lončarević je rođeni Slavonac.

- Ne bih želio pričama o sličnosti možda iziritirati generala Gotovinu kojega iznimno cijenim zbog doprinosa u Domovinskom ratu. Poslao sam mu pismo još prije par godina, ali preko Općine Pakoštane, da ne budem nasrtljiv. No, pismo, najvjerojatnije, nije stiglo do njega – priča nam. Već tri dana pokušava dobiti na telefon načelnika Pakoštana.

- Zamolio bih ga da me spoji s generalom, želimo ga pozvati u goste u naše Semeljce, možda na Dan općine, u lipnju za Antunovo, ako se on s tim slaže – otkriva.

Grga Lončarević je, inače, načelnik još od 2001., iz redova HSS-a, a sprema se u utrku i za još jedan mandat. Preživio je na čelu općine, tako, i dva popisa stanovništa.

- Mi smo preslika cijele Slavonije. U naših pet sela živjelo je približno 4800 stanovnika 2001., a deset godina kasnije bilo ih je 4380, danas ih je sigurno još i manje. Svako malo smo na groblju, na pokopima, a malo se djece rađa. I iseljavaju – rezimira on. Ta negativna razlika između dva popisa gotovo se u potpunosti odnosi na samo selo Semeljce, broj mještana pao je s oko 1700 na 1300.

Škola im je lani proslavila 230. rođendan pa su se prisjetili rekordne 1961. godine.

- Pohađalo ju je tada 1305 đaka, danas ih nema ni 400. No, te 1961. radila su 32 učitelja, danas ih je 60 – uspoređuje on.

Proračun im je, izvorni, oko pet milijuna kuna, no s novcem iz EU fondova, uspiju navući i do 10 milijuna. Sagradili su njime dvije ceste, uredili uličnu rasvjetu, reciklažno dvorište. Zbog projekta razvrstavanja otpada na kućnom pragu, primjerice, reciklira se čak 70 posto otpada, tek 30 posto završava na deponiju.

Pomažu puno, kaže načelnik, školi, no ne isplaćuju, primjerice, naknade za novorođenčad.