Barokno graditeljstvo
U Hrvatskoj je sačuvano još 40-ak drvenih kapela iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća, a tek njih sedam je kompletno sačuvano sa svojim baroknim oltarom i oslikanim interijerom
Pravo je čudo kako je mala kapela sv. Martina u Starom Brodu na lekeničkom području preživjela u svom izvornom obliku od gradnje 1634. godine. Bila je na granici osmanskog carstva i hrvatskih slobodnih krajeva, a izložena je i čestim poplavama. Nakon 15 godina restauracije zasjala je u punoj svojoj ljepoti.
- Drvene kapele su najveći domet tradicijskog baroknog graditeljstva Hrvatske, a sačuvano ih je još 40-ak iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća. Njih tek sedam je kompletno očuvano sa svojim baroknim oltarom i oslikanim interijerom. Jedna od njih je ova u Starom Brodu, čija su posebnost oslikane drvene oplate koje su sada obnovljene - rekao je Anđelko Pedišić, Viši konzervator-restaurator koji je vodio projekt obnove kapelice. Naime, svi zidovi, strop lađe i predvorja te svod svetišta obloženi su s 88 plitkih oslikanih drvenih ploča i obrubljeni ukrasnim letvama. Oslikani motivi su bliski onima korištenim u narodnom vezu.
Oltar sa slikom sv. Martina datiran je u 1743. godinu.
Brojni stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda i konzervatori Ministarstva kulture od 2001. godine su obnavljali kapelicu, koja, rečeno je, ovime postaje ogledni primjer kako se u budućnosti treba odnositi prema takvim objektima. Sam projekt njene restauracije je predložen i za Europsku nagradu za konzervatorske radove, a iduće godine počet će i priprema za identične radove na obližnjoj drvenoj kapeli sv. Fabijana i Sebastijana u Letovaniću.
Simbol višestoljetnog opstanka sela
- Pregled te kapelice ukazao je na mogućnost postojanja putujuće majstorske radionice za oslikavanje kapela na ovom pdoručju u 1. polovici 18. stoljeća jer su radovi očito od istih majstora u obje kapele - dodao je mr. umj. Anđelko Pedišić.
- Iako nezamjetna na prvi pogled, njena je važnost velika. Kroz stoljeća je kapela imala važnu ulogu u svakodnevnom životu seljana kao mjesto okupljanja u bogoslužju te kao snažan simbol višestoljetnog opstanka sela unatoč svim nedaćama, kojih je bilo mnogo. Iako je bila u izuzetno dotrajalom i ruševnom stanju te bez u ratu evakuiranog inventara, kapela je ostala cijelo vrijeme u liturgijskoj funkciji - rekla je dr. sc. Tatjana Pleše v.d. ravnateljice Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Obnovljena je kapela od temelja do krova, oslikani dijelovi su restaurirani, a bili su u dosta lošem stanju zbog izloženosti oborinskim vodama. Crijep je zamijenjen hrastovom šindrom koja je bila i prilikom izvorne gradnje objekta. Novac za obnovu osiguralo je Ministarstvo kutlure, Sisačka biskupija, Općina Lekenik i Sisačko-moslavačka županija.
