Međimurski studenti na usavršavanju
Uzrok je, smatra dr. sc. Ines Carović, velikim dijelom društveni utjecaj televizijskih serija iz 70-ih godina prošlog stoljeća, poput Gruntovčana kada su kajkavce, ali i oni sami sebe, počeli doživljavati kao seljake, “dudeke”, neobrazovane i nesnalažljive
– Međimurski studenti definitivno su srušili mit o kajkavcima koji nemaju ili ne znaju što reći! – zadovoljna je dr. sc. Ines Carović, govorna trenerica koja predaje na Odsjeku za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i govorničke vještine na Agronomskom fakultetu.
U Čakovcu je sudjelovala na radionici Studentska govornica, stručnom usavršavanju u govornoj izvrsnosti za studente Međimurskog veleučilišta, čakovečkog odsjeka Učiteljskog fakulteta i studija sestrinstva. Dio je to projekta INGI (Inkubator govorne izvrsnosti), a uz dr. sc. Carović sa studentima je radila i njezina kolegica Tena Žganec uz pomoć Davora Stankovića i Jelene Vlašić Duić. Kroz intenzivni dvodnevni trening, koji se održao na MEV-u u Čakovcu, svi su polaznici imali priliku kroz radionice i vježbe ojačati svoje govorničko samopouzdanje i naučiti govoriti s lakoćom.
– Razlozi zbog kojih je ovakvo usavršavanje krenulo u Međimurju jest nerazmjer vrhunske stručnosti Međimuraca u različitim poljima s jedne strane i nedovoljne asertivnosti i samopromocije, ponajprije u govornoj komunikaciji s druge strane. Iskustvo rada na fakultetu, ali i u različitim govorničkim radionicama, pokazalo mi je i potvrdilo da postoji velika razlika u govorničkom samopouzdanju između sjevera i juga Hrvatske iako za to nema stvarnih razloga – ističe dr. sc. Carović, rodom iz Međimurja. Istraživanja, dodaje, pokazuju da uzrok tome nije samo mentalitet ili urođen “smisao” ili “talent” za govor jer se govor može naučiti i istrenirati.
Radilo se po deset sati dnevno
– Uzrok je velikim dijelom društveni utjecaj televizijskih serija iz 70-ih godina prošlog stoljeća, kada su nakon Gruntovčana kajkavce, ali i oni sami sebe, počeli doživljavati kao seljake, “dudeke”, neobrazovane i nesnalažljive, dok se nakon “Našeg malog mista” Dalmatinci globalno doživljavaju kao simpatični, duhoviti, snalažljivi i zabavni. Da bi samima sebi srušili taj mit i osnažili prodornost govorničkim i komunikacijskim vještinama, treba krenuti od mladih koji će mijenjati i sebe i okolinu – napominje. Jedan od najboljih primjera je, dodaje, i kolegica trenerica Tena Žganec.
– Bila mi je studentica i do prvoga seminara uopće je nisam opazila. Bila je nenametljiva, šutljiva i mirna, no kad je dobila priliku za javni nastup, pokazala se kao najbolja u generaciji, a usudila bih se reći i šire – ističe dr. sc. Carović.
Radionice su bile vrlo intenzivne i radilo se po deset sati dnevno. Studenti su radili na svom glasu i izgovoru na praktičnim, individualiziranim treninzima, morali su puno govoriti, gledati i slušati sebe na snimkama, a održana je i govorna olimpijada Govornijada na kojoj je govorničku medalju osvojila Sofija Marić, studentica pete godine Učiteljskog fakulteta. Najteže je bilo prevladati strah i tremu od nastupa pred nepoznatom publikom ili kamerom.
– Naučili da se to najbolje može smanjiti dobrom pripremom i vježbama koje smo prošli te standardan izgovor na kojem treba nastaviti raditi. Zatvorenost i neasertivnost vidljive su i držanju i u neverbalnim znakovima i u glasu te smo na tome intenzivno radili, da bi u sljedećim govornim situacijama govorno izražavanje bilo puno lakše – ističe. U planu je usavršavanje za učenike 7. i 8. razreda osnovne škole te srednjoškolce.
