Pri radovima u sklopu jednog od najvećih projekata Grada Slatine, EPIcentar Seqouia Slatina, došlo je do zanimljivog otkrića. Na dubini od oko dva metra, oko samog stabla mamutovca ili sekvoje, pronađena je boca za pjenušac kakav se nekada proizvodio u Slatini.
Duga povijest
Njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe kupio je 1841. od obitelji Pejačević imanje na slatinskom području, odnosno zemljište s velikim šumskim površinama, vinogradima, voćnjacima i razne gospodarske pogone. U velikom je podrumu 1864. počela i sve do 1912. godine radila tvornica pjenušavog vina – pjenušca od grožđa sorte kadarka. Ozbiljnija i isplativija proizvodnja počela je 1866., dolaskom Otta Rockhrora za upravitelja, kada je uređen podrum, nabavljena nova oprema te se počelo ulagati u marketing. Nakon Ottove smrti 1908., vlasništvo je preuzeo grof Drašković. Godine 1912. prestaje proizvodnja slatinskog pjenušca, a sva proizvodna oprema preseljena je u Mađarsku, gdje je proizvodnja nastavljena.
Pjenušac je slatinski izvorni proizvod koji postaje svojevrsni brend grada, a zahvaljujući Ivanu Halasu koji je nastavio priču o proizvodnji pjenušavog vina u Slatini preuzevši tvrtku Stari podrum.
– Budući da vinarija Stari podrum nema adekvatne uvjete za čuvanje pronađene boce, odnijeli smo je u Zavičajni muzej u Slatini gdje će biti pohranjena.
Pronađena je samo jedna boca, iako ih je možda i više, no trenutačno je jedina potpuno očuvana na području Slatine. Zasad pretpostavljamo da je iz razdoblja između 1864. do 1912. godine, nemamo saznanja iz koje je točno godine, no starost boce utvrdit će stručnjaci – kaže Ivan Halas, vlasnik vinarije Stari podrum.
Povezani prolazima
Dodaje kako je ovaj pronalazak još jedan dokaz da su prostori oko sekvoje i vinarije Stari podrum bili povezani prolazima do podrumskih prostorija gdje se čuvalo vino, odnosno pjenušac.