Iskustva erasmusovaca:
Erasmus studenti Ilija Mihajlov i Jonna Halonen uživaju u životu u Velikoj Gorici koju iz dana u dan sve više upoznaju
Kako su se priviknuli na život u Velikoj Gorici? Što im se najviše sviđa, a što im najviše nedostaje od doma? I kakva je zapravo Velika Gorica kao grad za studente? Naime, trenutačno se na Veleučilištu Velika Gorica školuje trinaest inozemnih studenata iz Poljske, Njemačke, Bugarske, Velike Britanije, Finske, Makedonije i Portugala. Inače, Veleučilište Velika Gorica je među prvim visokoškolskim ustanovama iz Hrvatske koje je počelo izvoditi stručne studije te jedino privatno tehničko visoko učilište, a Erasmus sveučilišnu povelju steklo je 2011. godine. Na studij i stručnu praksu dolaze mlade osobe koje se školuju u području kriznog menadžmenta, ICT-a i očne optike. Među studentima koji su odabrali stručnu praksu, a time i život u Velikoj Gorici su i Ilija Mihajlov iz Makedonije te Jonna Halonen iz Finske.
Atmosfera je vrlo ugodna
– Pohađam Fakultet Goce Delčev u Štipu, a trenutačno slušam četvrtu godinu preddiplomskih studija te se osim programiranja u slobodno vrijeme bavim i grafičkim dizajnom. Dugotrajan rad na računalu mi je, nažalost, neizbježan pa zato uz to volim imati i neki hobi, biti aktivan, putovati i kvalitetno provoditi slobodno vrijeme – rekao Ilija koji inače dolazi iz maloga grada Svetog Nikole. Iako je metropola blizu, Ilija slobodno vrijeme voli provoditi kako bi upoznao bolje grad u kojem studira.
– Ima dosta zanimljivih mjesta, a meni se najviše sviđa Park dr. Franje Tuđmana. Tamo ljudi često šeću svoje ljubimce i atmosfera je i više nego ugodna. Gorica me, iako je mnogo veća, podsjeća na moj rodni grad, a razlog tomu je miran i obiteljski ugođaj koji je neusporediv s dinamičnim životom u velikim gradovima poput Zagreba ili Skopja – rekao je Ilija.
Preživljavam s engleskim
U svojem se rodnom kraju najviše voljela baviti jedrenjem i planinarenjem, a na studiranje u Gorici odlučila se zbog blizine glavnoga grada.
– Sve što sam čula bilo je pozitivno. To mi je pobudilo interes da upoznam Hrvatsku. Kako je velikogoričko veleučilište partnersko s mojim finskim, odlučila sam se za njega jer su kolegiji zanimljivi, a i blizu je Zagreb koji sam oduvijek htjela vidjeti – rekla je Jonna. Za razliku od Ilije, Jonna se ipak morala više boriti s jezičnim barijerama.
– Jako mi je čudan jezik. A iako sam se sada već malo naviknula, čak znam reći nekoliko riječi, preživljavam zahvaljujući engleskom jeziku – rekla je Jonna te dodala kako je se u Gorici najviše dojmio Muzej Turopolja, a ostatak grada istražit će detaljnije čim joj fakultetske obveze dopuste.
