Sisačkoj književnici Nataliji Miletić (39) zagrebački Algoritam objavio je prvu knjigu, zbirku kratkih priča “Nisam“. Rezultat je to njezina književnog rada u proteklih nekoliko godine kada je sa svojim kratkim pričama pobijedila i na nekoliko književnih natječaja poput Kratka priča je ženskog roda (2012.) i Lapis Histriae (2013.). Kako sama ističe, u početku su priče pisane za natječaje širom regije, a kad su se zaredale nagrade, shvatila je da piše – zbirku.
– Zbirka “Nisam” nastajala je četiri godine tijekom kojih sam kao autorica istraživala stil kojim bi najlakše bilo ispisivati samoću. Priče govore žene koje zaustavljaju osjećaje koji nastaju nakon prijelomnih događaja u njihovim životima. Ulica dosadnih žena otvara zbirku, u njoj je odmah vidljivo koje su preokupacije ispisane kroz ostale priče. Okvir je urbana sredina, likovi su uglavnom ženski, a radnje naoko nepostojeće i zaleđene u vrtlozima emocija – ukratko nam Natalija predstavlja prvu svoju knjigu. Nema neki ritual pisanja, piše, kaže, kad i gdje stigne.
– Prvopisi su baze priče, ali te se baze ponekad krčkaju mjesecima dok ne postanu priče – napominje.
Iako svoje priče piše u prvom licu, ističe kako velika većina njih nije autobiografska.
– Ja forma mojih akterica konstrukt je koji sam koristila da najlakše ispišem njihova stanja rastrojenosti ili mira. U zbirci je jedino naslovna priča autobiografska, ostale su svakodnevica spojena u priče. Ispovjedni ton korišten je jer se kičma napisanog vrti oko emocije, a osjećaje je najlakše predočiti ako imate dojam da vam ih se govori iz osobne pozicije – objašnjava ova Siščanka koja je odrasla u radničkom naselju, popularnoj Željezari.
Mentalitet samonepriznavanja
Kad ju pitamo kako doživljava svoj grad, koji je nekoć pamtio i sretnije dane, Natalija odgovara:
– Obično me ljudi gledaju u nevjerici kada pokušam objasniti da je Sisak, unatoč tranziciji i nesretnim privatizacijama, i dalje grad ugodan za život. Iako pamtim sretnija vremena, u Sisku živim, pišem i radim. Vidim da nisam jedina i znam da nije mrtav. Sisački mentalitet samonepriznavanja i samoneprihvaćanja ne vidim kao nepremostiv, mislim da uvijek ima ljudi koji hoće i žele – ističe Miletić.
Natalija trenutačno puno putuje i gostuje, održava i tečajeve kreativnog pisanja, pomaže drugim piscima u promocijama njihova rada, a trenutačno se, nakon izlaska prve zbirke priča, malo odmara.
– Hvatam zrak prije novog zaleta. Vjerovala sam da ću sada pisati roman čiji sažetak već dugo nosim sa sobom, ali nekako se priče opet guraju u prvi plan. Kako god bilo, veselim se pisanju, sve je drugo nešto što odrađujem da bih se mogla baviti onim što najviše volim – kazuje nam Natalija Miletić koja je, uz to što je književnica, i diplomirana filozofkinja, komparatistica, teatrologinja i knjižničarka.