Zlata vrijedan
U Mariji Gorici Berislav i Romana Brestovec imaju pogon za preradu lavande, u kojemu nastaju sapuni, balzami za usne, mirisne kreme...
Zavojita cesta što Donju Pušću s jedne strane spaja s općinom Brdovec s druge strane brijega prolazi negdje na pola puta – u Mariji Gorici, kroz “ubav i divlji kraj” gdje “među brdima pukne kad što duboka propuklina, a u njoj se širi zelena livada, ili žitom nasađena njiva”, kako je to u “Zagorskom čudaku” zabilježio najveći hrvatski pisac realizma Ante Kovačić. Opisujući svoj rodni kraj po kojem “rulja potok pun bistre studenice, ljeskajući se o sunčane trakove”, zacijelo nije tvorac romana “U registraturi” mogao pretpostaviti da će jednoga dana bregi u njegovoj Mariji Gorici biti modri i mirisni i da će se ovim krajem, udaljenim samo trideset minuta vožnje od središnjega zagrebačkog Trga bana Josipa Jelačića, širiti miris – lavande. I to one izvorne vrste, prenesene iz prirode – lavandule angustifolie – koju još nazivaju i kraljicom aromaterapije.
Zapravo, u takav ishod teško bi nekada prije mogli povjerovati i obitelj i prijatelji Berislava Brestovca koji do prije nekoliko godina o poljoprivredi zaista nije imao pojma, što za nekoga tko je odrastao na zagrebačkom asfaltu, u četvrti Maksimir, nije ni čudno ni neobično. Jer, u njegovoj se obitelji nitko poljoprivredom bavio nije, a vjerojatno ni pomišljao na nju. Ali njegova supruga Romana, ekonomistica po struci, podrijetlom je iz ovoga kraja pa su u selu podigli vikendicu i često navraćali ovamo da pobjegnu od gradske vreve. A onda je Romana prije pet godina naslijedila nešto zemlje...
– I sve ostalo je povijest – smijući se kaže 44-godišnji Berislav Brestovac dok sjedamo u vrt ispred kuće u kojoj su supružnici u prizemlju napravili proizvodni pogon za preradu lavande, u kojemu nastaju mirisni sapuni, balzami za usne, kreme, sol za kupanje, macerat lavande, čaj... Svi su ti proizvodi sto posto ručno izrađeni, ekološki su, a Brestovci ih prodaju pod brendom “Modri bregi”. Bez konzervansa su i aditiva. No ekološki certifikat na svoj proizvod ne smiju staviti jer, kako su im objasnili mjerodavni, nije riječ o hrani pa isticanje certifikata podliježe kazni. Spomenimo kako se vrsta lavande koju uzgajaju posljednjih godina sve više koristi u kulinarstvu..
– Kanili smo zasaditi voćnjak, ali smo shvatili da se ne možemo upustiti u tako velika ulaganja – objašnjava Berislav, na što Romana odgovara: – Imao je stan u Dubravi, prodao ga je kako bismo taj novac uložili u lavandu. A još smo i kredit podigli.
– Kad smo počeli, od alata smo imali samo jedne grablje – kaže Brestovec.
Imali su, neće to kriti, i uspona i padova, jedno su drugo dizali i bodrili da ustraju. I, na kraju, uvijek je pobijedila ljubav koju su, uz uloženi trud u kvalitetu proizvoda, prepoznali i kupci, imaju ih u Hrvatskoj i baš ih je neki dan zvao čovjek iz Dubrovnika kojemu se sviđa to što rade. Proizvode plasiraju i u Češkoj i Slovačkoj, a u pregovorima su i s Fincima kojima su poslali uzorke mirisnih proizvoda.
Zajednička odluka
Danas se na ovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu osnovanom 2011. godine tijekom 365 dana rada proizvede 300 litara hidrolata koji na kožu djeluje regenerativno, pročišćavajuće i rashlađujuće – pomaže kod uboda insekata, odličan je za čišćenje lica, ali i kao sprej za osvježenje lica za vrućina... Hidrolat nastaje kao nusproizvod u procesu destilacije lavande. Vlastitu destileriju lavande Brestovčevi zasada nemaju, no u planu im je njezina izgradnja, zbog čega namjeravaju aplicirati za sredstva iz europskih fondova. Nakon što ručno, srpom požanju stabljike s cvijetom lavande, Berislav biljke natovari u kombi i vozi u Turanj kod Karlovca, u destileriju. Eteričnog ulja lavande Brestovčevi imaju deset litara. Tu je još i 100 kilograma suhog cvijeta, 3000 ukrasnih pušleka lavande, 4000 sadnica koje supružnici u svome plasteniku sami proizvode, i za sebe i za prodaju. Ispred terase su posadili bijelu i žutu lavandu, ti su im grmovi “pokusno polje” na kojemu će naučiti sve o svojstvima te vrste.
Da će se baviti baš uzgojem lavande, biljke koju se u ovome podneblju baš i ne može često vidjeti, a za koju je uvriježeno mišljenje da “pripada” morskim krajevima, Romana i Berislav odlučili su zajedno. Pokazalo se kasnije da je to bilo na zadovoljstvo njihove djece, petogodišnje Bele i četiri godine starijega Vite, koji obožavaju i lavandu i boravak na selu, kamo s roditeljima rado dolaze iz Zagreba. Stereotipe o lavandi kao isključivo mediteranskoj biljci Berislav razrješava objašnjenjem da je lavanda angustifolia koju su oni posadili na 1,5 hektara vlastite zemlje (od ukupno tri koliko imaju) gorska biljka koja voli bregove kao što su njihovi, a da na moru raste hibridna lavanda, tzv. lavandin. – Naša lavanda daje manje eteričnog ulja, a prije svega koristi se u medicinske svrhe, za kozmetiku i kulinarstvo – objašnjava Berislav.
Romana je završila tečajeve za proizvodnju sapuna i kozmetike pa je zapravo laboratorij u prizemlju, u koji zalazi u bijeloj kuti i sa zaštitnim naočalama, a u koji Bela i Vito znaju da ne smiju ući, ponajviše njezin. – Za macerat cvjetiće lavande potapam u hladno prešano bademovo ulje – pokazuje nam Romana. Macerat se koristi za hranjenje ili smirivanje kože lica i cijeloga tijela, a zbog toga što ublažava stres, odličan je za masažu. Primjenjuje se i za suzbijanje svih vrsta opeklina. Berislav, elektrotehničar po zanimanju, ima završene tečajeve za voćara, pčelara i ekopoljoprivrednika.
Ostvare li se planovi Brestovčevih, najprije će otvoriti vlastitu destileriju. Zatim će djelatnost svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva proširiti i na turizam. U Sveti Križ – selo u općini Marija Gorica, u kojem imaju dio zemlje – već su preselili jednu drvenu tradicijsku kuću.
Izlazak na tržište EU
Kane ih imati tri. Tu bi bili destilerija, prerada, pakiranje i prodaja. Organizirali bi i radionice i tečajeve, poput izrade sapuna i kozmetike, suvenira... Plan je i izlazak na tržište Europske unije. Ostvare li sve što su naumili, jedno od njih dvoje bit će u prilici ostaviti sadašnji posao. S vremenom i drugo.
U konačnici bi to moglo značiti da će se sa zagrebačkog asfalta doseliti u svoje modre brege, u ovaj “ubav i divlji kraj”.
