Kopnena turistička patrola Varaždin
Ujak Nikole Tesle slao je poznatom izumitelju iz Varaždina u New York varaždinsku noju, a to je iz Teslinih pisama otkrio varaždinski novinar Josip Novak, kaže umjetnik Ivan Mesek
Bez kišobrana, na kiši, tražim u Varaždinu, gradu Špancirfesta, toplo mjesto. Zaobilazim kafiće na trgu i trk u – Galerijski centar u Uskoj ulici. S fotografija se smiješe Stonesi, Beatlesi, Cooper, Dylan, ali čekam drugog performera. Varaždinca.
– Sad će šef... – kažu dečki iz galerije, a u tom trenutku, i on bez kišobrana, ulazi ravnatelj Ivan Mesek (45). Sjedam s umjetnikom koji se sunčao u newyorškom China Townu, skakao s balkona gradske vijećnice, osmislio niz turističkih atrakcija, a nedavno mu se prikazao i film u Cannesu te razgovaramo o – Nikoli Tesli.
– Znaš, kad je Tesla posljednji put bio u Hrvatskoj, bio je baš u Varaždinu 1892., jer mu je tu živio ujak Pajo Mandić – kaže Mesek.
Sad tek počinje spektakl. Umjetnik je poznat po širokom znanju i briljantnim idejama. Zato sam tu.
– No, dosad se malo znalo da je nećaka opskrbljivao vinom! Slao mu je iz Varaždina u New York varaždinsku noju, a to je u Teslinim pismima otkrio prijatelj Josip Novak, varaždinski novinar.
Genijalni jer su im geni – jalni
Inače, noja je poznata kao i – tudum, vino puno metanola, te stoga ne smije ići u prodaju. Tu će reći da je to vino od kojeg se “frču nokti na nogama”.
– Tesla piše: “Ujače, pošaljite mi još vina ‘z Varaždina”’ te dodaje “nemojte mi slati dalmatinska vina, s njima sam eksperimentirao pa ne ide”... Mi se šalimo da je izume radio jer je pio našu noju, da je ona poticala njegovu genijalnost – kaže Mesek pa kroz smijeh poentira:
– Pronaći ćemo vinograd Teslina ujaka i zaštititi ga kao nacionalni park! Mjesto genijalnosti. Uostalom, kažu da smo mi genijalni, jer smo već u genima – jalni. Hehe...
Priču preusmjeravamo na film i Hedy Kiesler Lamarr, zvijezdu “Ekstaze” iz 1933., prvog erotskog filma.
– Hedy je bila prva žena koja se obnažila pred filmskim kamerama što je u to doba bio skandal, film je cenzuriran, a ona je kasnije proglašena najljepšom ženom Hollywooda. Ljeti je dolazila u naš Varaždin, šetala se i ovom Uskom ulicom. U filmu je glumio i Zvonimir Rogoz, koji je kasnije nastupao u varaždinskom HNK.
Kiša i dalje pada, šećemo se putevima Hedy Lamarr, a on pokazuje turističke atrakcije kojima je autor. Jedna od njih je zelje, pa spomen-ploča Gospodinu Nikome, zatim Krinolinu ljubavi...
– Povijest pamti velike, a male ljude zaboravi. I zato sam postavio ploču Gospodinu Nikome za sve zaboravljene. Šalio sam se pa napisao “Poznat je po tome što nije ostavio apsolutno nikakav trag u povijesti Varaždina”. Evo i zelja – prvi je spomenik namirnici. Ima i recept. Trudimo se, vizija je da, uz kulturu, budemo i grad znanja.
Kako sam skočio s balkona
Zaustavljamo se ispred vijećnice, a on pokazuje na balkon.
– Subotama sam gore stajao s transparentima, prosvjedujući u šali i protiv naroda. Pa je pisalo “Vi ste izabrali nas, a mi vas ne možemo”. Ili “Gabriel García Márquez nije španjolski tenisač”. Jednom sam izašao sam s transparentom “Kome to treba?!” pa se bacio s balkona. Čekali su me, naravno, dolje dečki s mrežom. Ali, nije mi bilo svejedno. Samo da je jedan popustio stisak, loše bih se proveo... – kaže Mesek.
– Zefrey Throwell i ja željeli smo napraviti putovnice za životinje Patku Sabinu, Franju Fazanu i Zecu Grgi, kako bi, kao i prije izbjegličke krize, mogli prelaziti granicu. U policiji su nam objasnili da to nije moguće pa smo putovnice životinjama zatim krivotvorili! I otišli na granicu, pokazali ih službeniku, koji je shvatio na što želimo upozoriti. Životinje smo zatim pustili daleko od žilet-žice. Sve smo snimali pa je dokumentarac “Woodland concertina” prikazan u Cannesu.
U gradu studenata, koji jure glavnim trgom, moj domaćin dodaje:
– Varaždin je biser. Mali, ali sačuvan. Sve evocira na prošla vremena, svaka kuća ima priču, zovu nas malim Bečom. Ali, mi tvrdimo da je Beč zapravo veliki Varaždin. Kad nas pitate, iako zvuči okrutno, mi smo sretni zbog požara iz 1776., nakon kojeg se administracija preselila u Zagreb. Da nije bilo tog požara, danas bismo bili Zagreb, imali bismo milijun stanovnika, a sad nas je 44 tisuće, uživamo...
